Call us : +385 49 343 012
Mail us : zupa.vinagora@zg-nadbiskupija.hr
11sij./21

Pomoć za stradale u potresu

Razoran potres koji je pogodio Petrinju, Sisak i okolna mjesta odnio je ljudske živote, a mnoge ozlijedio te za sobom ostavio ruševine, strah i neizvjesnost. U godini koja nas i na samom kraju, i kao pojedince, i kao društvo u cjelini, stavlja na kušnje, još jednom se nalazimo u situaciji kada je najvažnije pružiti podršku, posvjedočiti solidarnost i konkretno pomoći.

Novčana sredstva za stradale mogu se uplatiti na račun Caritasa Sisačke biskupije:

IBAN: HR1024070001100357106 (OTP Banka, Domovinskog rata 61, Split)

SWIFT CODE: OTPVHR2X (za uplate iz inozemstva) s naznakom “za stradale u potresu”

03sij./21

“Najljepše hrvatske božićne pjesme”

Nakon svete mise na Novu godinu, podmladak Društva sv. Elizabete pjevao je najljepše hrvatske božićne pjesme. Time smo obilježili završetak božićne osmine.
Uz njih, zasvirale su i Nikolina i Dora Topolovec iz Laza, a kao i svake godine, pohodili su nas Trikraljski zvezdari, koji su u našu crkvu unijeli trikraljsku zvezdu i zapjevali pjesmu koju tradicionalno pjevaju noć uoči svetkovine Sveta tri kralja ispod prozora kuća, obilazeći župljane.
Kako bi u događaju mogli uživati svi koji i inače tradicionalno dolaze na Vinagoru na Novu godinu, osigurali smo prijenos uživo putem župne Facebook stranice.
 
Svima vama koji pratite našu stranicu, kao i vašim obiteljima, želimo sretnu i blagoslovljenu novu 2021. godinu!
27pro./20

Blagoslov obitelji

Na Štefanje smo započeli blagoslov obitelji u našoj župi.
Kao i svake godine, pokušajte da obitelj bude na okupu. Ono što je najvažnije, nije bogato uređen stol, nego uređeno srce, koje je otvoreno zajedničkoj božićnoj radosti.
25pro./20

Sretan Božić!

“O, kakva to svetlost s kom Betlem gori…”
Želimo vam sretan i blagoslovljen Božić iz Svetišta Majke Božje Vinagorske. 😇
Jaslice koje vidite, uređene su u našem cinktoru, kako bi u ova neobična i izazovna vremena bile dostupne svima. Nemojte propustiti priliku da ih pohodite u božićnoj osmini, poput pastira i triju kraljeva poklonite se Djetešcu Isusu i uputite mu svoje molitve, prošnje i zahvale.
Svete mise u subotu i nedjelju su u 11.30, a kroz tjedan u 19 sati.
23pro./20

PROMJENA RASPOREDA MISA NA BADNJAK

Zbog odredbe Stožera civilne zaštite RH, mise polnoćke neće biti, već samo misa bdjenja:
SOPOT – 19 sati
VINAGORA – 21.30 sati
Molimo vas da informaciju proslijedite i onima koji nisu na društvenim mrežama.
Također vas potičemo da, ukoliko sudjelujete na svetoj misi na Badnjak, svoje mjesto na Božić prepustite onima koji na Badnjak neće doći.
SVETE MISE NA BOŽIĆ:
SOPOT – 8.30 sati
VINAGORA – 11.30 sati
20pro./20

Betlehemsko svjetlo mira

BETLEHEMSKO SVJETLO MIRA uzmite u našoj crkvi ili kapeli u Sopotu. Ovo svjetlo upaljeno u spilji Isusova rođenja neka zasja i u vašim domovima ovih blagdanskih dana, kao simbol nade, ljubavi, mira, zajedništva i povezanosti među vjernicima diljem svijeta.

06pro./20

Predbožićno pismo kardinala Josipa Bozanića o aktualnim pastoralnim pitanjima u okolnostima pandemije bolesti Covid-19

Draga braćo svećenici i dragi Kristovi vjernici laici!

1. Tijekom ove godine u više sam vam se navrata obraćao u pisanome obliku, nakon što sam prethodno s predstavnicima našega prezbiterija, ponajprije s prečasnom gospodom arhiđakonima i dekanima, razmotrio aktualna pastoralna pitanja u okolnostima pandemije bolesti Covid-19. Takav smo susret imali i prošloga tjedna, 26. studenoga 2020. godine, kada nam je pogled bio usmjeren prema vremenu došašća, predbožićnoj pripravi i božićnim blagdanima.

Izvanjska epidemiološka ograničenja koja živimo, u većoj ili manjoj mjeri, proteklih gotovo devet mjeseci, k tome potres i njegove posljedice u Zagrebu i okolici, sa svim našim osluškivanjima Božjega Duha, s traganjima i nesnalaženjima, pokazivala su nam i ljudske slabosti i snagu Božje prisutnosti. Puno je toga što nas zabrinjava, što nas stavlja na kušnju, narušava planove i uspostavlja drugačije međusobne odnose. Zato zahvaljujem vama, braćo svećenici, koji međusobno dijelite svećeničko zajedništvo i kao predstavnici Crkve zajedništvo s vjernicima. Bez obzira na ograničenja koja nas sputavaju i ove godine došašće sa sobom nosi dar ponovnoga otkrivanja i poticaja da dani koji su pred nama budu oblikovani obnoviteljskom snagom Evanđelja.

Kao što je s više strana s pravom primijećeno, ovogodišnje došašće pada u vrijeme posebnih poteškoća koje se očituju na osobnoj i društvenoj, na kulturološkoj i gospodarskoj, pa i na političkoj razini, a sve to ne samo da dodiruje nego je usko povezano i s duhovnošću. U pozadini svih tih izazova, koji se trenutno najviše susreću u pitanjima zdravstvene naravi, nalazi se pitanje vrjednota, pitanje ljudske sigurnosti te konačne svrhe i cilja ljudskoga života.

2. Draga braćo i sestre, osjećamo prisutnost: dvojba, nesnalaženja, tjeskoba, a ponekad i izgubljenosti. Ali, nije li baš to ozračje iz kojega se javlja ljudski vapaj za spasenjem i Spasiteljem? Nije li to tlo s kojega se čuje proročki krik i čežnja za Božjom blizinom, za zajedništvom među ljudima, za novošću koja dokida nepravde i živi sućut te ljubav prema najslabijima? Stoga neka ovo došašće bude iznimno vrijeme molitve. Molitva stvara ozračje u kojemu se čovjek susreće s Bogom, sa svim svojim poteškoćama: osobnim, obiteljskim, društvenim. Bog nas na putu našega života prati, dijeli naše zabrinutosti i liječi naše rane.

Razdoblje pandemije, uz prijetnju da vjernici budu obeshrabreni, pokazalo je da Crkva živi u svim okolnostima, a pruža se prilika da uvidimo kolika je važnost zajedničkih slavlja u crkvi, čemu pridonosi, prema čemu vodi i što pospješuje, razmatranje i molitva u obitelji te jačanje duhovne i molitvene povezanosti, osobito u župnim zajednicama.

Došašće je i iznimno snažno vrijeme znakova, koji su redovito pomiješani, a vide se u crkvenom i širem društvenom prostoru. Kao što nam se posebno u ovo vrijeme nameću znakovi bolesti i umiranja, u vjeri smo svjesni da oni nisu nosive sastavnice našega postojanja. Mi živimo od znakova života.

Došašće nas poziva na budnost i pozornost prema pokazateljima života. To je vrijeme očitovanja nade koja rađa novi život. Čvrsto smo uvjereni da je ovo vrijeme poteškoća ujedno i vrijeme milosti u kojemu Božji Duh djeluje, povjeravajući svoju snagu onima koji u srcu nose pouzdanje u Gospodina, jer to je nada koja ne postiđuje. To pak pouzdanje ne živi u ravnodušnosti. Ono je stvarno kada postaje djelatnom brigom za bližnje. Koliko je samo potreba i mogućnosti da se u društvenim ograničenjima ublaže udaljenosti, samoće, napuštenosti. Izazovi su to došašća u kojima je prisutan i djelatan Krist, nada naša.

Subraćo svećenici dijecezanski i redovnički, naše crkveno djelovanje neka bude vođeno stavom da se ni u ovome vremenu posebnih okolnosti načelno ništa ne dokida. Naime, vođeni evanđeoskom mudrošću i pastoralnom razboritošću, tražimo mogućnosti i načine u zadanim ograničenjima. To se odnosi poglavito na nas svećenike da bismo na istu snagu Božjega Duha mogli upućivati vjernike. Istodobno susrećemo zadivljujuće primjere tolikih vjernika koji su svojom nesebičnošću i žrtvom nama svećenicima nadahnuće za življenje vjere u našem pozivu. Ondje gdje osjetimo da nešto nije moguće, zahvalit ćemo Gospodinu i za to, ali uvijek provjeravajući jesmo li učinili sve što smo mogli učiniti.

3. Draga braćo i sestre, nakon što smo proslavili Prvu nedjelju došašća i suočili se s primjenom propisa o ograničenju broja ljudi na misnim slavljima na dvadeset i pet osoba, bez obzira na veličinu crkve, razmotrili smo ta iskustva. Iz njih je razvidno da takav propis u sebi nosi ozbiljne poteškoće i nedostatke.

Iznimno cijenimo napor i zabrinutost odgovornih u državi i društvu za zdravlje svih građana. Upravo iz toga poštovanja smatram potrebnim skrenuti pozornost i na ono što pridonosi svrhovitosti propisa koji u sebi moraju biti logični, razumljivi i provedivi. To očito nije slučaj s tehničkim rješenjem koje ne vodi brigu o veličini crkve te propisuje 25 osoba na misama i u manjim i u većim crkvama. Na slične nedostatke veoma principijelno upozorili su i francuski biskupi (gdje se radilo o 30 osoba). U laičkoj Francuskoj na temelju odluke višeg tijela (u ovom slučaju Državnog vijeća) da bi zaštitilo vjernike od diskriminacije, određeno je da se u roku od tri dana donesu mjere koje će voditi računa o proporcijama veličine crkve, kao i da se pravila o slobodi prodaje i industrijske proizvodnje primijene i na slobodu bogoštovlja.

Sve to navodi na zaključak da je i u nas nužno donijeti propis koji će se temeljiti na sigurnosnoj fizičkoj udaljenosti među vjernicima. Tada se taj kriterij može primjenjivati sukladno veličini određenoga prostora, pri čemu taj isti kriterij, s određenim razumljivim odstupanjima, može biti primjenjiv i u drugim društvenim ozračjima.

Svima nam je razumljivo, i svećenicima i vjernicima, i to podržavamo da je, radi veće učinkovitosti, ponekad potrebno postrožiti uvjete. I to smo osjetili u suzdržanosti vjernika koji su na mnogim mjestima prošle nedjelje došli na slavlja u znatno manjemu broju. Oni pak, koji su bili prisutni, pridržavali su se potrebne udaljenosti jedni od drugih, posebno oni koji su morali podnositi hladnoću na otvorenome ispred gotovo ispražnjene prostrane crkve.

Naime, koliko nam je poznato, nema pokazatelja da su liturgijska slavlja, uz pridržavanje epidemioloških preporuka, bila izvori širenja infekcije korona virusom. Naši vjernici u crkvama do sada su jasno očitovali vjerničku i društvenu odgovornost, vođeni kršćanskom ljubavlju prema bližnjima u pridržavanju naputaka kojima se želi spriječiti širenje zaraze. Nažalost, ponegdje se očitovalo nerazborito postupanje u pripremnim probama crkvenih zborova u dvoranama, na što se sada budno pazi. U sadašnjim slavljima sasvim je razumljivo da se treba paziti na opasnosti koje mogu doći iz oblika glazbenog izražavanja i da slavlja budu bez zborskoga pjevanja.

Sakramentalni život i molitva Crkve, a napose misna slavlja nedjeljom, za nas vjernike nisu tek neka okupljanja, nego su srž našega življenja. Kršćanin ne može bez Euharistije! Ujedno, ona su i hrana i lijek našim tegobama, toliko važna da uvelike pridonose i duhovnomu zdravlju naroda. Nama vjernicima stalo je do toga da se ublaži sadašnja napetost u društvu. Vjerujem da će svatko komu je stalo do dobra to razumjeti. Nije ovo vrijeme za stjecanje političkih poena, nego vrijeme zajedničke i solidarne brige za temeljne uvjete života ljudi, imajući uvijek u prvom planu zdravlje naših građana i mir u hrvatskom društvu.

4. Draga braćo i sestre, u svim nevoljama ipak valja cijeniti mogućnost slavljenja i crkvenoga zajedništva u slavlju Kristova otajstva. Zahvalni smo Gospodinu za to, stoga napominjem:

a) Braćo svećenici, od konkretnih uputa koje smo razmotrili i dalje je posebno važno brinuti se za euharistijska slavlja. Adventsko vrijeme u pastoralu zajednica obilježeno je misama zornicama. Svugdje gdje je moguće neka se slave, pazeći na to da nakon slavlja ne bude uobičajenih druženja.
b) Glede sakramenta pomirenja nastojte i dalje biti vjernicima na raspolaganju, organiziranjem ispovijedanja u kojemu će sudjelovati i više svećenika, uvijek pazeći na poštivanje epidemioloških propisa.
c) Braćo svećenici, budite spremni odazvati se na pohod bolesnicima. K njima idite isključivo na poziv i imajte razumijevanja za njihove bojazni. Posebice je važno biti na raspolaganju za blizinu umirućima.
d) Gdje god je moguće, neka se umnoži broj euharistijskih slavlja. Ovime, zbog pastoralnih razloga, dajem svim svećenicima ovlast trinacija nedjeljom i blagdanima te binacija svagdanom.
e) Neka se po župama razmotri mogućnost slavlja Božje riječi s dijeljenjem svete pričesti. To slavlje može predvoditi i đakon ili akolit.
f) Preporučuje se pojedincima da za vrijeme došašća pronađu trenutke za molitvu u crkvi po osobnim nakanama, osiguravajući vrijeme i redovitijeg klanjanja pred Presvetim.
g) Ovogodišnji blagoslov obitelji neka se obavi, premda će imati određene posebnosti. Sada je iznimno važna znakovitost svećenikove blizine, a na nama je vidjeti kako taj pohod u konkretnim prilikama oblikovati. Daje se mogućnost, kao što su neki župnici to počeli činiti, da se s blagoslovom započne i u došašću te da se taj pohod obiteljima protegne izvan do sada uobičajenih vremenskih okvira. On će se moći protegnuti tijekom prvih mjeseci nove godine sve do korizme. U ovim okolnostima razmotrite što je u pojedinome dekanatu i u župi najbolji način. Svakako imajte razumijevanja za vjernike, pazeći na njihov poziv, na dogovor, na njihove obiteljske uvjete i na uvjete stanovanja. Pohod, makar i kratak, ima svoju snagu u susretu, u molitvi, u blagoslovu, u donošenju zajedništva, utjehe i nade.

5. Draga braćo i sestre, iznimno cijenimo napor odgovornih za zdravlje svih građana i njihovo nastojanje oko olakšavanja djelovanja našega zdravstvenog sustava. Kao Crkva ne bismo bili dostojni svoga poslanja i bilo bi to izravno nijekanje Evanđelja, da ne mislimo na žrtvu liječnika i svega zdravstvenog osoblja, posebno medicinskih sestara, koji daruju sebe za boljitak bližnjih. Njih posebno preporučujem u vaše molitve i potporu.

Iako se danas čuje govoriti o »novom normalnom«, za nas je jedina novost ona evanđeoska. Samo je Bog uvijek nov i tu novost u blizini svoga utjelovljenoga Sina daruje nama. Mi smo Isusovi učenici i baštinici novoga života u ljubavi.

Zazivam Božji blagoslov na sve vas dijeleći s vama pouzdanu nadu Kristova dolaska i majčinski zagovor Blažene Djevice Marije!

Pozdravlja vas vaš nadbiskup.
Josip kardinal Bozanić, v.r.

U Zagrebu, na blagdan sv. Andrije apostola, 30. studenoga 2020. godine

 

29stu./20

Novi broj “Glasnika Majke Božje Vinagorske” i pet godina “Glasnika u boji”

Dragi čitatelji!

„Evo Vam sada ‘GLAS SA VINAGORE’, koji Vam nosi mile glasove o zlatnom zavičaju, vesele vijesti o domaćem kraju i srdačni pozdrav Majke Božje Vinagorske!“ Te je riječi u srpnju 1932. godine zapisao vlč. Ivan Vukina, u prvom broju „Glasa sa Vinagore“, vjesnika župe i svetišta Majke Božje Vinagorske. Izdavanje lista naprasno je, iz svima dobro poznatih okolnosti, prekinuto 1945. godine, da bi, nakon pune 83 godine, „Glasnik Majke Božje Vinagorske“ ponovno izašao u novom, osuvremenjenom ruhu, ali čvrsto postavljen na temeljima Vukininog „Glasnika“, koji je vijesti s vinagorskog brega širio diljem svijeta, posebice među iseljenicima.

Prvi „Glasnik u boji“, kako smo ga od milja nazvali, izašao je tako u travnju 2015,. što znači da upravo u ovoj izazovnoj godini obilježavamo svojih velikih pet godina izlaženja Glasnika. Kažem velikih, jer unatoč tome što u odnosu na tradiciju nekih drugih vjerskih listova, to možda zvuči malo, gledajući naše prilike, opustošene brege, mlade koji u potrazi za boljim životom napuštaju svoj rodni kraj i činjenice da svakodnevna borba za egzistenciju ostavlja tako malo vremena za kulturu i onu ljepšu stranu života, to zaista jest veliki broj. Ovo je dvadeseti broj „Glasnika“ kreiran od strane našeg malog uredništva, i u svakome od njih nastojali smo donijeti nove pobudne tekstove, razgovore s ljudima čiji vam život može biti inspiracija, ali smo istovremeno vrijedno bilježili sve događaje naše župe i Svetišta. Sretni smo i ponosni što i današnji „Glasnik“ nadilazi granice Lijepe Naše, pa se, između ostaloga, šalje u Švedsku, Nizozemsku i Kanadu, a naša vinagorska župa polako postaje po njemu prepoznata i diljem naše domovine. To potvrđuju i riječi jednog biskupa koji mi je nakon razgovora za naš list, rekao ovo – Plodovi rada sviju vas nadilaze mogućnosti vaše župe.

A kako i ne bi, kad je uz nas Bog, a Njemu ništa nije nemoguće! Vodit će nas On i dalje, čvrsto vjerujemo, i još će se mnogo stranica ispisati s ovog našeg vinagorskog brega. Za kraj ću posuditi još nekoliko riječi vlč. Ivana Vukine: „Dragi Vinagorčani, u teška ova vremena, sjećajte se često na nebesku svoju majku, na zaštitnicu svoju i svoje župe, Majku Božju Vinagorsku. Nju zazivajte u pomoć, njoj se utješite i ona će vam rado i u svijetu biti na pomoć.“

18stu./20

Proslava blagdana sv. Elizabete Ugarske

Prije godinu dana, 17. studenoga 2019. godine, na Vinagori je nakon 74 godine obnovljen rad Društva sv. Elizabete. Članice Društva stoga su ove godine po prvi puta nakon 1945. organizirale veliku proslavu blagdana svoje svetice zaštitnice, Elizabete Ugarske.

Proslavi je prethodila bogata trodnevna duhovna priprava, pa su se tako u subotu, 14. studenoga, okupile u crkvi Majke Božje Vinagorske, gdje su proslavile svetu misu i blagdan sv. Nikole Tavelića, mučenika i prvog hrvatskog sveca. Na kraju svete mise, Zbor mladih DsE po prvi je puta izveo pjesmu posvećenu sv. Elizabeti. Prvi dan trodnevne priprave nastavljen je molitvom radosnih otajstava svete krunice i Litanija sv. Elizabete Ugarske.

Idućeg dana, 15. studenoga, duhovnu obnovu za članice predvodio je fra Anto Barišić, kapelan u Klanjcu. Fra Ante je na poseban način govorio o vjeri, važnosti svete mise, molitve i svete ispovijed te svakodnevnog osluškivanja Riječi Božje. Osvrnuo se i na život sv. Elizabete Ugarske, nazvavši je ženom ljubavi i milosrđa. Nakon sakramenta pomirenja, proslavljena je sveta misa.

Večer uoči blagdana, u ponedjeljak, 16. studenoga, članice Društva su se okupile na svetoj misi i euharistijskom klanjanju, tijekom kojeg su također promišljale o životu sv. Elizabete, s posebnim naglaskom na njezin molitveni život te istovremenu zauzetu i nesebičnu brigu za siromašne, nemoćne i bolesne.

Bila je to najljepša priprava za blagdan sv. Elizabete Ugarske, u utorak, 17. studenoga.

– Sveta Elizabeta Ugarska bila je žena koja je iz jedne životne krajnosti, prešla u drugu i doista joj je trebala velika vjera, povjerenje u Boga i spoznaja da nas nakon ovozemaljskog života čeka nešto drugo, veće, ljepše, ljudskim rječnikom neopisivo, ljudskim umom nezamislivo. Samo tako, mogla je ostaviti kraljevske palače, svoju krunu, prodati sve, otvoriti ubožnice i u bolesnima, nemoćnima i ubogima gledati Isusa Krista. Tako je to činila sv. Elizabeta i postala primjer mnogima, koji su na primjeru njezina života odlučili činiti to isto – rekao je župnik u svojoj propovijedi.

Po završetku svete mise, ispred trona Majke Božje Vinagorske u cinktoru crkve, upaljeni su lampioni u znak sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje te sve žrtve Domovinskog rata.

Kao i prošle godine, na blagdan sv. Elizabete održana je i izborna skupština Društva. S obzirom na to da je 2019. izabrano privremeno vodstvo Društva na godinu dana, sedamnaest prisutnih članica s pravom glasa sada je biralo novo vodstvo, na četverogodišnji mandat.

Za predsjednicu DsE ponovno je izabrana Jelena Jazbec, a za njezinu zamjenicu Vesna Vešligaj. Funkciju blagajnice i dalje će obnašati Pavica Kamenski, za tajnicu je izabrana Anita Hlupić, a za članice Upravnog odbora Anica Cobović kao predstavnica Župe Marinci i Jožica Horvat kao predstavnica Župe Vinagora.

Predsjednica je zahvalila članicama na ponovno ukazanom povjerenju.

–  Bilo mi je jako lijepo raditi s vama proteklih godinu dana i dokle god smo ovako složne, mislim da možemo raditi još bolje i više i pokrenuti još mnogo toga, uz Božju pomoć i zagovor naše nebeske zaštitnice – poručila je.

Punoljetne članice Društva na skupštini su potpisale pristupnice, koje će im svečano biti uručene na proslavi blagdana sv. Barbare.

 

VRIJEDILO JE TADA, VRIJEDI I DANAS!

„Majke, kao najmoćnije i najvažnije za odgoj novog pokoljenja, izjavljujemo danas svoju vjeru, svoju odanost i svoju ljubav prema Bogu i prema našem narodu! Hoćemo da u ova teška vremena okupimo i organiziramo katoličke majke, da rade, da se bore i da djecu odgajaju za Boga i za naš hrvatski narod! I zato nek se danas vidi, nek se dalje širi naše djelo i naša ljubav, naše oduševljenje za svetu vjeru katoličku! Digle smo se mi majke, mi žene vinagorske župe i ovoga kraja, da se organiziramo u katolička društva, da radimo za svetu našu vjeru i za sretnu budućnost našeg naroda! Pozivamo i sve žene, sve majke u našoj domovini, da se slože, da stupaju u katolička društva i da budu primjer muževima, mladićima i djevojkama. Kad smo udružene, moći ćemo puno više učiniti i za Boga, i za crkvu, i za narod naš!“

(Anka Žnidarec, predsjednica DsE, prilikom blagoslova zastave Društva,

8. srpnja 1934.)

02stu./20

SVETOST POBJEĐUJE: Završetak listopadskih pobožnosti, molitveno bdjenje i svetkovina Svih svetih

U subotu, 31. listopada, priveli smo kraju naše listopadske pobožnosti. Svake večeri tijekom listopada molili smo svetu krunicu i litanije u Svetištu Majke Božje Vinagorske, a pridružili smo se i inicijativi “40 dana za život”, moleći na poseban način za nerođene i naše obitelji.
Nakon svete mise, podmladak Društva sv. Elizabete je, na poticaj Ureda za

Pastoral mladih, organizirao molitveno bdjenje uoči svetkovine Svih svetih. Kroz euharistijsko klanjanje promišljali smo o životu bl. Carla Acutisa, mladića koji je svojom neiskvarenošću, ljubavlju prema Bogu i svojim svetim životom postao uzorom mladim vjernicima.
Svetu misu na svetkovinu Svih svetih proslavili smo na otvorenome, u cinktoru Svetišta Majke Vinagorske, a nakon mise imali smo, prema običaju, blagoslov groblja. Za sve naše pokojne pomolili smo se kraj središnjeg križa, a Zbor DsE jednu je pjesmu zapjevao i kraj groba najistaknutijeg vinagorskog župnika u povijesti, vlč. Ivana Vukine.

 

27lis./20

Zafaljenka na Vinagori

Zahvalnu nedjelju na Vinagori, koju smo proslavili 25. listopada, ukrasilo je sunčano vrijeme, pa je svečano misno slavlje održano na otvorenom, u cinktoru crkve. Svetu je misu predvodio vlč. Franjo Mezak, župnik iz Desinića, koji je u svojoj propovijedi s vjernicima podijelio zanimljivu anegdotu iz vremena kada je predavao vjeronauk u osnovnoj školi. Tada je još obrađivao župni vinograd, pa mu je jedan učenik, upitavši ga kada će imati berbu, s obzirom na to da je bila sredina rujna, rekao i da je uočio kako mu je vinograd rodan “ko da si ga s lopatom nametal“. Velečasni nije propustio priliku da spomenutom učeniku, ali i ostalim njegovim kolegama iz razreda, uputi važnu pouku, pa mu je odgovorio pitanjem – Znaš li zašto je župni vinograd tako rodan?

Kad je mališan kazao da ne zna, velečasni mu je odgovorio – Zato što župnik nikada u vinogradu ne radi nedjeljom, a dok obrađuje vinograd, niti psuje, niti prostači.

Još je mnogo važnih poruka vjernicima uputio vlč. Franjo, govoreći napose o ljubavi prema Bogu i ljudima te ističući kako ljubavi nema bez zahvalnosti.

Na svetoj je misi pjevao Zbor Društva sv. Elizabete, a po završetku vjernici su, po običaju, obišli oltar Majke Božje Vinagorske, upućujući joj svoje molitve, prošnje i zahvale.

01lis./20

Miholje u Sopotu

Na blagdan svetih arkanđela Mihaela, Gabrijela i Rafaela u utorak, 29. rujna, proslavili smo tradicionalno proštenje u kapeli sv. Mihaela u Sopotu. Misno slavlje predvodio je domaći župnik, a pjevao je Zbor mladih Društva sv. Elizabete.

– Dok smo na zemaljskom putu, smijemo se nadati, smijemo vjerovati, smijemo moliti pomoć svojih anđela čuvara, osobito arkanđela Mihaela, Gabrijela i Rafaela. Mihael nam je potreban gotovo svakoga trenutka, kako bismo i mi mogli zametnuti boj s grijehom, sa sotonom koji nas na grijeh navodi. Zato imajmo pouzdanja u Božju moć, u Božju svemoć, u Božjeg poslanika sv. Mihaela, da nam da snage na ovozemaljskom putu. Molimo i Gabrijela, da nam svojom snagom pomogne shvaćati Božju riječ. On je bio prisutan kada je Marija izrekla svoje „da“, iako nije potpuno razumjela što se ima dogoditi. Prihvatila je Božji poziv preko arkanđela Gabrijela i rekla „Neka mi bude po Riječi Tvojoj“. Arkanđeo Gabrijel može nam pomoći u prihvaćanju Božje Riječi, u vježbanju svoje poniznosti i vjerničke odanosti. Imamo potrebu i svakodnevno moliti se sv. Rafaelu, da nas čuva od svake bolesti, osobito ovih zadnjih mjeseci kada smo i sami izloženi jednoj bolesti o kojoj nitko ne zna gotovo ništa. Kako je to učinio s Tobijom, kada mu je skinuo ljuske s očiju i mogao je ponovno progledati, molimo i mi sv. Rafaela da nam skine „ljuske“ s očiju da vidimo dobra Božja djela i ljepotu Božjeg stvaranja, a još više da skine ljuske s našeg srca, kako bi ono bilo otvoreno za svakog čovjeka, ali najprije za Boga – istaknuo je velečasni u svojoj propovijedi.

Sopotsko proštenje i ove su godine svojim gromoglasnim pucanjem uveličali članovi Kuburaškog društva „Vinagorska kubura“.

12ruj./20

Proslava 307. obljetnice posvete crkve Majke Božje Vinagorske

Na spomendan Imena Marijina 12. rujna proslavili smo spomen posvete župne crkve Majke Božje Vinagorske. Nju je 1713. godine posvetio senjski biskup Adam Rattkay.

Proslavu su, prema tradiciji, uveličali članovi Kuburaškog društva „Vinagorska kubura“ koji su svojim gromoglasnim pucnjevima označili početak slavlja, a svetu je misu predvodio domaći župnik.

– Da biskup Adam Rattkay nije posvetio ovu crkvu, ona bi ostala samo jedna lijepa zgrada na ovom bregu. Ona je sada mjesto na kojem se možemo prepustiti Božjem pogledu, znajući da je Bog ovdje stvarno prisutan, da može dotaknuti naše srce, da može promijeniti naš život, da od nas grešnika može učiniti dobre i sretne ljude, mjesto na kojem se osjećamo posebno. Ako je u njoj prisutan Isus Krist pod prilikama kruha i vina, onda crkva više nije obična i lijepa zgrada, već ona postaje hram, mjesto gdje Bogu predajemo svoje grijehe i svoje teškoće, ali i zahvaljujemo za svako dobro koje od njega u životu primamo – istaknuo je velečasni u svojoj propovijedi.

Na svetoj je misi pjevao Zbor mladih Društva sv. Elizabete, a po običaju, na kraju svete mise vjernici su obišli oltar Majke Božje Vinagorske.

 

 

23srp./20

Sakrament prve svete pričesti primilo troje naših župljana

U nedjelju, 19. srpnja, u crkvi Majke Božje Vinagorske sakrament prve svete pričesti primilo je troje naših malih župljana – Lana Kores, Nina Ljubić i Ivan Lazar Antonić.

U prisustvu svojih roditelja i najbližih članova obitelji, troje malenih je po prvi puta pristupilo euharistijskom stolu kako bi u pričesti blagovali tijelo Kristovo i s čitavom zajednicom sudjelovali u Gospodinovoj žrtvi.

Sakramentu prve svete pričesti prethodila je cjelogodišnja priprema, koja je zbog epidemiološke situacije bila otežana, ali svoj su dan prvopričesnici naposlijetku dočekali i proslavili u radosti i zajedništvu sa svojom župnom zajednicom.

Srca prisutnih raznježili su svojim recitacijama, a kao poklon župne zajednice, članice podmlatka Društva sv. Elizabete za njih su izvele dvije prigodne pjesme.

14srp./20

Završena proslava stote godišnjice Družbe Kćeri Milosrđa u župama Vinagora i Marinci

Od 4. do 12. srpnja na Vinagori i u Marincima odvijala se proslava sto godina Družbe Kćeri Milosrđa, u sklopu koje je pripremljen raznovrstan program. U subotu, 4. srpnja, svetom misom, glazbeno-meditativnim programom u cinktoru crkve i otvorenjem izložbe „Stoljeće ljubavi i milosrđa“ u samostanu na Vinagori započeli smo slavljeničke dane koji su se nastavili župnim proštenjem i 6. Hodočašćem kuburaša Majci Božjoj Vinagorskoj. Na dan bl. Marije Petković, 9. srpnja, kada slavimo BDM Kraljicu mira, svetom misom i prigodnim programom otvorena je izložba u Marincima. Uz ovogodišnju je proslavu župnog proštenja, svetkovine Blažene Djevice Marije Kraljice Mira, kojoj je posvećena župna crkva i samostan, završila i proslava stote obljetnice Družbe Kćeri Milosrđa, čije časne sestre u župi djeluju već 78 godina. Tom prigodom blagoslovljena su dva nova vitraja koja krase župnu crkvu BDM Kraljice Mira, a prikazuju sv. Leopolda Bogdana Mandića i bl. Mariju Propetog Isusa Petković. Velika je milost i radost za župu što je o stotoj obljetnici Družbe u župnoj crkvi postavljen upravo vitraj hrvatske blaženice.

Uz domaće sestre iz Župe Marinci, na svetoj su misi sudjelovale i časne sestre iz Zagreba, pa je na kraju izvedeno nekoliko prigodnih pjesama o bl. Mariji i Družbi Kćeri Milosrđa, kao poklon časnim sestrama povodom njihova velikog jubileja.

Hvala svima koji su se uključili u organizaciju ove proslave.

11srp./20

Novi broj “Glasnika Majke Božje Vinagorske”

Dragi čitatelji!
Kada smo početkom ožujka počeli pripremati prvi broj ovogodišnjeg „Glasnika Majke Božje Vinagorske“, nismo ni slutili kakvo će nam vrijeme doći. Unatoč našim najboljim namjerama i željama, izdati prvi broj našeg lista bilo je nemoguće, a ne bi imalo ni smisla, jer su naše crkve u uskrsno vrijeme, nažalost, bile prazne, a vjernici se okupljali oko monitora računala, mobilnih uređaja i televizijskih prijemnika. Neobično vrijeme, izazovno vrijeme, za neke i teško vrijeme, ali istovremeno i vrijeme koje nas je natjeralo na razmišljanje i možda nas barem malo potaknulo da počnemo cijeniti sve one blagoslove koji su krasili naš život prije izolacije.
I sami smo stoga s jednim novim poletom krenuli u izradu ovog broja „Glasnika“, a kojeg zapravo možemo nazvati „dvobrojem“, s obzirom na to da smo obuhvatili dio tema i događaja koje smo planirali za prvi broj.


Nismo mogli ne osvrnuti se na korona krizu, naravno, s jednog vjerskog stajališta, no, isto vam tako donosimo i pregršt mnogo vedrijih tema. Jedna od njih je i velika proslava stote obljetnice Družbe Kćeri Milosrđa u našim župama Vinagora i Marinci, pa tako možete pročitati nastavak našeg serijala o dolasku časnih sestara na Vinagoru.
Također nas je obradovala još jedna lijepa vijest, koja nam je stigla iz Zagreba, s tamošnje Akademije likovnih umjetnosti. Pri kraju je, naime, obnova kipa sv. Mihaela iz Sopota, vrijednog elementa sakralne baštine naše župe, koju provode studenti, a trebala bi završiti iduće godine.
Čitajte i o našim proštenjima, proslavama i lijepim obljetnicama, o radu naših društava i mnoštvu drugih, zanimljivih tema koje će vam, nadamo se, uljepšati tople ljetne dane koji su pred nama. Čuvajte svoje zdravlje i zdravlje svojih najmilijih, ali nemojte u ovo vrijeme odmora tijela, zanemariti svoj duhovni život. Neka vam pritom i ovaj naš Glasnik bude duhovna okrjepa, a Svetište Majke Božje Vinagorske duhovna oaza, u svim lijepim i izazovnim trenucima vašeg života.
NOVI BROJ “GLASNIKA” UZMITE U NAŠOJ ŽUPNOJ CRKVI ILI KAPELI U SOPOTU.

07srp./20

Župno proštenje i šesto Zavjetno hodočašće kuburaša Majci Božjoj Vinagorskoj

Posebno svečana bila je ovogodišnja proslava župnog proštenja u Svetištu Majke Božje Vinagorske. Vjerski program započeo je već u subotu, 4. srpnja, kada je u vinagorskom samostanu otvorena izložba „Stoljeće ljubavi i milosrđa“, u sklopu devetodnevnog programa župne proslave stote obljetnice Družbe Kćeri Milosrđa, a koja je prethodno bila postavljena u Blatu, prigodom otvorenja proslave stogodišnjice Družbe u listopadu 2019. Družbu je 4. listopada 1920. godine osnovala bl. Marija Propetog Isusa Petković, a časne sestre su na Vinagoru došle 1935. godine i ostale sve do 2006. Povodom tog važnog jubileja, nakon svete mise, u cinktoru crkve je prije otvorenja izložbe održan prigodni duhovno – meditativni program na temu svetog života bl. Marije, koji su pripremile djevojke iz župa Vinagora i Marinci. U prostorijama samostana vjernici su potom mogli razgledati izložbu i na taj način upoznati filijale Provincije koje su otvorene u Hrvatskoj i okolici.

Bogat vjerski program nastavljen je idućeg dana, kada su već od jutarnjih sati s vinagorskog brega odjekivali gromoglasni pucnjevi kubura. Naime, tradicionalno prve nedjelje u srpnju Župa Vinagora, po starom kalendaru, slavi svog titulara, Pohod Blažene Djevice Marije, a ovog puta ta je velika proslava povezana sa šestim Zavjetnim hodočašćem kuburaša Majci Božjoj Vinagorskoj, koje se zbog epidemiološke situacije nije, kao prethodnih godina, moglo održati na Uskrsni ponedjeljak.

U predanosti i molitvi, vjernici su se okupili kraj kapele sv. Barbare, da bi tron Majke Božje Vinagorske, koji su nosili članovi Kuburaškog društva „Vinagorska kubura“, ispratili do župne crkve, u velikoj procesiji u kojoj su sudjelovali Vinagorska limena glazba, kuburaška društva, DVD Vinagora, hodočasnice odjevene u narodne nošnje – članice Molitvenog vijenca Kraljice obitelji  iz Zagreba, kao i članice Društva sv. Elizabete, vinagorskog vjerskog društva čiji je rad obnovljen nakon 74 godine. Bilo je ovo prvi puta nakon Drugog svjetskog rata da su se članice ponovno zajedno predstavile javnosti, a bile su i glavne organizatorice župnog proštenja.

Svečano misno slavlje na otvorenom predvodio je mons. Juraj Batelja, kanonik i postulator kauze bl. Alojzija Stepinca, koji se u dojmljivoj i dirljivoj propovijedi prisjetio svoje dugogodišnje povezanosti s Vinagorom preko brojnih svećenika rodom iz tog kraja, između ostaloga, i preko vlč. Ivana Vukine, najistaknutijeg svećenika u povijesti te župe. Govorio je mons. Batelja i o životu bl. Alojzija Stepinca, napose se spominjući brojne ratne hrvatske i srpske siročadi koja je zahvaljujući Stepincu zbrinuta, a za dio te dječice skrbile su i časne sestre na Vinagori te u Velikom Taboru.

Mons. Batelja je Vinagorčanima i hodočasnicima donio i poseban poklon – sličice koje krasi fotografija zidnog oslika Bogorodice Zaštitnice koji je nekada resio glavni ulaz u proštenjarsku crkvu Majke Božje Vinagorske, a uništen je nakon Drugog svjetskog rata.

Svečano je misno slavlje tradicionalno završilo obilaskom oltara Majke Božje Vinagorske, uz pjevanje marijanskih pjesama, a program je potom preseljen na terasu samostana, gdje je za hodočasnike pripremljena okrjepa.

21lip./20

U Mariji Bistrici zaređeno 20 novih svećenika

Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić u zajedništvu s pomoćnim biskupima zagrebačkim, mons. Ivanom Šaškom i mons. Mijom Gorskim, redovničkim poglavarima, rektorom i poglavarima Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa te mnogobrojnim svećenicima, podijelio je u subotu, 20. lipnja, na euharistijskom slavlju u Hrvatskom nacionalnom svetištu Majke Božje Bistričke, sveti red prezbiterata dvadesetorici đakona.

– Zahvalni smo Bogu za dar ovoga Svetišta, ove oaze molitve i milosti. Ovdje se osjeća zajedništvo generacija koje govori o vjernosti i vrijednostima što nadilaze jedan zemaljski naraštaj. Koliko je svećeničkih i uopće duhovnih zvanja ovdje izmoljeno! Kolike su majke hodočastile ovamo posteći i moleći! Koliko je zavjeta ovdje dano i koliko molitava uslišano! Predragi ređenici! Treba težiti za ljepotom života s Bogom koja u sebi sadrži ljubav i istinu. Ona se postiže kada se čovjek podloži Božjoj volji i Njegovoj spasonosnoj moći. Slušati Boga znači krenuti sa sviješću da nas Njegovo gospodstvo spašava. Povratak središtu traži da naš pogled trajno bude s povjerenjem usmjeren prema Isusu, da ostanemo poslušni Njegovoj Riječi, u zajedništvu s Njim, posebno po molitvi. „Za njih posvećujem samog sebe, da i oni budu posvećeni u istini”, molio je Isus i za nas. To je, dragi ređenici, vaš prvi pastoralni zadatak – vaše posvećenje, da bi oni koji će vam biti povjereni rasli u svetosti. To očekuje čovjek današnjice koji traži kako živjeti da bi postigao smisao svoga života. A otajstvo čovjeka stvarno postaje jasno jedino u otajstvu Utjelovljene Božje Riječi – istaknuo je kardinal u svojoj propovijedi.

Prije završnog blagoslova, obraćajući se ređenicima i okupljenima, podijelio je svoje sjećanje na susret sa sv. papom Ivanom Pavlom II. u Sarajevu, istaknuvši kako su u obredu ređenja mladomisnici u ruke primili kalež koji je upravo taj veliki svetac ostavio Svetištu kao trajni spomen na pohod 1998. godine i proglašenje blaženim kardinala Alojzija Stepinca.

– 20 novih svećenika u 2020. godini govore nam o budućnosti, znak su budućnosti, onoga što nam Bog priprema. S jedne strane osjećamo težinu vremena i života, ali krize su uvijek i novi izazovi za ono što dolazi. Bog vodi povijest i trebamo uvijek iznova obnavljati povjerenje u Njega. Osjećamo i u društvu razna preslagivanja i instrumentalizacije i s lijeve krajnje strane i s desne. Ostanimo postojani u vjeri i nemojmo se zanositi jeftinim obećanjima – kazao je kardinal.

Sveti red prezbiterata primili su:

ZAGREBAČKA NADBISKUPIJA:
Marko DOMINIĆ, župa bl. Alojzija Stepinca, Trnjanska Savica, Zagreb;
Petar GALEKOVIĆ, župa sv. Josipa, Zagreb-Trešnjevka;
Branimir JAGODIĆ,  župa bl. Alojzija Stepinca, Duga Resa;
Tomislav MEDIĆ, župa Isusova Uskrsnuća, Sesvetski Kraljevec;
Marko NIMAC, župa Navještenja Gospodinova, Zagreb-Vrbani;

HRVATSKA FRANJEVAČKA PROVINCIJA SV. ĆIRILA I METODA:
Fra Gabrijel BOŠNJAK,  župa Rođenja sv. Ivana Krstitelja, Vrpolje, Đakovačko-osječka nadbiskupija;
Fra Ivica JANJIĆ, župa sv. Martina biskupa, Bošnjaci, Đakovačko-osječka nadbiskupija;
Fra David SEDLAR, župa sv. Antuna Padovanskog, Čakovec, Varaždinska biskupija;
Fra Siniša PUCIĆ, župa sv. Terezije od Djeteta Isusa, Rijeka, Riječka nadbiskupija;

HRVATSKA DOMINIKANSKA PROVINCIJA NAVJEŠTENJA BDM:
fr. Ante KAZOTI, OP, župa Uznesenja BDM, Kaštel Lukšić, Splitsko-makarska nadbiskupija;
fr. Reginald BIKLIĆ, OP, župa sv. Marka Križevčanina, Zagreb, Zagrebačka nadbiskupija;

HRVATSKA KAPUCINSKA PROVINCIJA SV. LEOPOLDA BOGDANA MANDIĆA:
Fra Josip ĆIBARIĆ, župa sv. Mihaela Arkanđela, Zagreb-Dubrava, Zagrebačka nadbiskupija;
Fra Josip STANKOVIĆ, župa Svih Svetih – Aladinići (BiH), Trebinjsko-mrkanska biskupija;

HRVATSKA KARMELSKA PROVINCIJA SVETOG OCA JOSIPA:
brat Ivan ŽIVKOVIĆ, župa sv. Jurja, Zaton, Šibenska biskupija;

HRVATSKA PROVINCIJA SV. JERONIMA FRANJEVACA KONVENTUALACA:
fra Antun RADOVANIĆ, župa Pohoda BDM, Vukovina, Zagrebačka nadbiskupija;

PROVINCIJA FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA:
fra Mirko MIŠKOVIĆ, župa Uznesenja BDM, Tolisa, BiH, Vrhbosanska nadbiskupija;
fra Josip DOLIĆ, župa Svih Svetih, Livno, BiH, Banjalučka biskupija;

HRVATSKA SALEZIJANSKA PROVINCIJA SV. IVANA BOSCA:
don Pavao ŠPOLJAR, SDB, župa Presvetog Trojstva, Ždala, Varaždinska biskupija;
don Ivan VERIGA, SDB, župa sv. Ivana Bosca, Zagreb-Podsused, Zagrebačka nadbiskupija;

HRVATSKA PROVINCIJA DRUŽBE ISUSOVE:
p. Hrvoje JUKO, župa sv. Nikole Tavelića, Županja, Đakovačko-osječka nadbiskupija.

16lip./20

Studenti Akademije likovnih umjetnosti obnavljaju kip sv. Mihaela iz Sopota

U prostorima Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, na Odsjeku za konzerviranje i restauriranje umjetnina, 9. lipnja je održan sastanak povodom dovršetka radova na konzervaciji skulpture sv. Mihaela iz Sopota. Na sastanku su sudjelovali Alen Novoselec, prodekan za upravu i financije ALU, Zvjezdana Jembrih, predstojnica Katedre za restauriranje umjetnina sa suradnicima, gradonačelnik Pregrade Marko Vešligaj, ravnatelj Muzeja grada Pregrade Davor Špoljar, vlč. Dragutin Gereci, upravitelj Župe Vinagora i predsjednik Mjesnog odbora Sopot Branko Špoljar. Na sastanku je istaknuto kako su se, unatoč nepovoljnim prilikama zbog epidemije koronavirusa i posljedica potresa, radovi na skulpturi sv. Mihaela uspješno provodili te je izvorna skulptura sv. Mihaela konzervirana i zaštićena, a trenutno su u tijeku radovi na kopiji skulpture. Izliven je kalup prema izvorniku, rekonstruirani dijelovi koji su nedostajali, na temelju analognih primjera, a u kamenu se upravo klešu rekonstruirani dijelovi za potrebe kopije skulpture koja će biti spremna za postavljanje i prezentiranje u Sopotu.

Na ovom projektu angažirano je 15-ak studenata Akademije koji su vrijedno radili na povijesno – umjetničkom istraživanju i nalaženju komparativnih primjera, a zatim i na izradi kalupa te klesanju nedostajućih dijelova za kopiju skulpture. Većinu vremena studenti su na projektu radili u sklopu izvannastavnih aktivnosti, a svoj rad predstavili su javnosti u sklopu manifestacije Noć muzeja početkom ove godine. Zbog marljivog rada i truda, projekt ovih studenata bit će predložen za dodjelu Rektorove nagrade Sveučilišta u Zagrebu. Na sastanku je predstavljeno stanje dosad izvedenih radova, a sudionici su zajedno razgledali rezultate. Raspravljene su i predstojeće aktivnosti koje uključuju povratak izvornika i odabir lokacije te povratak kopije skulpture i postavljanje na izvornoj lokaciji u Sopotu. Također je raspravljena potreba uređenja mikroprostora na mjestu s kojeg potječe skulptura u Sopotu te nastavak financiranja radova. Osobito je pohvaljena skupina studenata koja je, osim u sklopu svoje redovne nastave, na ovom projektu bila angažirana i u izvannastavnim aktivnostima.

Podsjetimo, kamena barokna skulptura sv. Mihaela iz Sopota posebno je vrijedan primjer danas sasvim prorijeđene sakralne javne plastike. Kip se prvi puta spominje 1742. godine, a vjerojatno je nastao početkom 18. stoljeća, kao djelo stranih klesarskih majstora. Skulptura prikazuje arkanđela Mihaela koji ubija vraga te je jedinstvena na području Hrvatske u formi javne skulpture. Skulptura je stajala na križanju cesta za Višnjevec i Vražju peć, na kvadratnom postolju, a prvotno se nalazila na ulazu u sutjesku Vražja peć. Na inicijativu Sopotljanca Branka Špoljara, skulpturu je početkom 1990-ih u Zagrebu pregledao profesor Tihomil Stahuljak (1918. – 2007.), a 2014. godine su u suradnji s nadležnim Konzervatorskim odjelom u Krapini i Akademijom likovnih umjetnosti u Zagrebu, pokrenute aktivnosti vezane uz zaštitu skulpture. Od 2016. godine trajali su konzervatorski – restauratorski radovi, a početkom 2017. godine skulptura je preventivno zaštićena u svojstvu pokretnog kulturnog dobra. S obzirom na to akademska godina uskoro završava, cjelokupni radovi mogli bi završiti iduće godine, kada se očekuje povratak sv. Mihaela u novom, obnovljenom ruhu.

07lip./20

Dekanatsko hodočašće Majci Božjoj Vinagorskoj

Zadnje subote u svibnju tradicionalno je hodočašće Pregradsko – tuheljskog dekanata Majci Božjoj na Svete Gore u Sloveniju, no, s obzirom na epidemiološku situaciju vezanu uz COVID-19, hodočašće se ove godine održalo na Vinagori.

Majci Božjoj Vinagorskoj tako su 30. svibnja hodočastili vjernici iz župa Pregrada, Kostel, Prišlin, Taborsko, Zagorska Sela, Poljana Sutlanska, Desinić, Velika Erpenja i Tuhelj. Svečano misno slavlje predvodio je domaći župnik, u koncelebraciji s preč. Milanom Juranićem, dekanom Pregradsko – tuheljskog dekanata i župnikom u Zagorskim Selima i Poljani Sutlanskoj, vlč. Damirom Ivanekom, prišlinskim župnikom i vlč. Franjom Mezakom, desinićkim župnikom.

Na kraju svete mise, brojni hodočasnici, kako je to već običaj, obišli su oltar Majke Božje Vinagorske, a Društvo sv. Elizabete za njih je pripremilo zakusku na terasi samostana, gdje je održano i druženje.

07lip./20

Proslava Dana državnosti

Nakon 19 godina, u Hrvatskoj se ponovno 30. svibnja slavio Dan državnosti, u spomen na konstituiranje prvog demokratski izabranog višestranačkog Sabora 30. svibnja 1990. godine. Članovi Kuburaškog društva „Vinagorska kubura“ pripremili su cjelodnevni program proslave na Vinagori, koji je započeo već u ranu zoru, pa su tako točno u šest sati ujutro s vinagorskog brega odjeknuli gromoglasni pucnjevi kubura. Proslavljena je i sveta misa za domovinu u crkvi Majke Božje Vinagorske, koja je završila obilaskom oko oltara, uz pjevanje marijanskih pjesama. Nakon okrjepe u Vatrogasnom domu, druženje kuburaša potrajalo je tijekom čitavog poslijepodneva.

02svi./20

Pismo kardinala Josipa Bozanića o liturgijskim slavljima i okupljanjima vjernika u novim okolnostima pandemije Covid-19

Draga subraćo svećenici i redovnici te sestre redovnice, braćo i sestre u Kristu!

Nakon što smo proslavili Uskrsnuće Gospodinovo i živjeli posebno ozračje te svetkovine u okvirima ograničenih mjera izazvanih pandemijom bolesti Covid-19; nakon što smo osjetili težinu ograničenosti slavlja bez punoga sakramentalnog zajedništva, a naročito euharistijskoga slavlja; i nakon što su u Republici Hrvatskoj ublažene mjere te su od subote 2. svibnja 2020. godine dopuštena slavljenja svetih misa i drugih sakramenata uz sudjelovanje vjernika, ovime donosimo upute za daljnje oblikovanje crkvenog života, poštujući odredbe mjerodavnih državnih tijela kojima je cilj zaštita zdravlja i održivost zdravstvenog sustava.

U poteškoćama što ih živimo očitovalo se puno dobra i vjerujemo da će plodovi ispunjeni tim dobrom biti vidljivi u daljnjemu životu Crkve i naroda. Postalo je jasnije od čega i kako Crkva živi, povezujući duhovno i tjelesno, stavljajući težište na osobni susret, na važnost upućenosti čovjeka na čovjeka, na građenje zajedništva koje ima svoju nevidljivu i vidljivu sastavnicu. Kada je to ugroženo, osjeća se čežnja za blizinom i shvaća duboka istina da je posebice za obred i liturgijsko slavlje važna ljudska tjelesnost.

Premda uvažavajući dragocjenost raznih tehnoloških mogućnosti, Crkva vođena načelom Utjelovljenja promiče i čuva važnost tjelesne prisutnosti i ne dopušta „virtualizaciju“. U tome se vidi razlog zbog kojega je ovo vrijeme zahtjevno i pokazuje da kršćanstvo nije religija osamljenosti i udaljenosti te da nije svediva samo na navještaj, razmatranje i mentalno prianjanje uz vjerske sadržaje. Ona je povezana cjelina u kojoj se ljubav prema Bogu i bližnjima hrani slušanjem Božje riječi i blagovanjem Hrane života.

Iako u kušnjama, kakva je ova koju proživljavamo, pojedini vidici – poput molitve i razmatranja u obitelji – jačaju. Ali bez liturgijskih slavlja kršćanska zajednica slabi. Potrebna joj je milost koja je podupire u zdravlju i bolesti, u životu i smrti. Ovo vrijeme pokazuje i razne odlike Crkve i njenu sakramentalnu narav kao Božjega naroda. Crkva nije ustanovljena po zemaljskim načelima, nego je dar Božje milosti u Isusu Kristu. Štoviše, Crkva jest Njegovo tijelo, u kojemu živi združenost ministerijalnoga  svećeništva službenika i zajedničko svećeništvo vjernika.

U izvanrednim okolnostima koje živimo euharistijska slavlja nikada nisu prestala, nego su slavljena u otajstvu svećeništva kako ga potvrđuju obećanja koja prezbiteri daju tijekom ređenja, odgovarajući na pitanja: »Hoćete li pobožno i vjerno slaviti Kristova otajstva prema predaji Crkve, osobito u euharistijskoj žrtvi i sakramentu pomirenja, na hvalu Božju i posvećenje kršćanskog naroda? Hoćete li zajedno s nama zazivati božansko milosrđe za povjereni vam narod ustrajno vršeći zapovijed molitve?« Svećenicima je, naime, povjereno da Bogu prinose euharistijsku žrtvu ne samo »in persona Christi« nego i za narod.

I proteklih su tjedana vjernici bili sjedinjeni u liturgijskim slavljima slušanjem Božje riječi, molitvom i duhovnom pričešću, što im je bilo omogućeno i medijskim prenošenjem. Navještaj nije prestao, ljubav nije izostala, davanje hvale Bogu nije zamrlo. Pa ipak, sve to nije ostalo bez duboke boli pastirâ i vjernikâ, jer nam je bilo uskraćeno ono bitno, euharistijsko slavlje u zajedništvu prožetom vjerom u Krista Gospodina. Znamo da nam je u životu uvijek potrebno strpljenje u kojem trebamo i dalje ustrajati ne prestajući moliti dar Božje mudrosti.

Draga braćo i sestre, dok se u društvu traže načini na koje je moguće obnavljati, pronalaziti nove putove održavanja vitalnih djelatnosti društvene zajednice, kao Crkva pokušavamo naći prostore povratka vjernika našim sakramentalnim slavljima, vitalnim izvorima kršćanskoga života i spasenja.

Imajući pred sobom podatke i upute koje dolaze od medicinskih stručnjaka da virus kojim se širi bolest ima snažnu zaraznost (virulentnost), treba se strogo, strpljivo i uporno držati naputaka kojima je cilj uzajamna briga ljudi koji se susreću. Dakle, nije mudro misliti da će u crkvama odmah biti sve kao prije pandemije. No, Duh Božji vodi Crkvu i pomoći će nam i sljedeće razdoblje živjeti tako da budemo vođeni prema dobru. Ondje gdje su tama i umiranje pokušali zatvoriti Život, Uskrsli Gospodin darovao je i nadu i vjeru i ljubav. Božja snaga omogućuje ljudima ići onkraj prijetnje i zla; Duh Sveti daruje prostore svjetla, otvara obzore i obnavlja svijet. Zato puni pouzdanja zazivamo: »Pošalji Duha svojega, Gospodine, i obnovi lice zemlje.«

Pozivam sve da poštuju mjerodavne Preporuke Hrvatskoga zavoda za javno zdravstvo (u prilogu ovoga pisma dostavljam vam dokument Hrvatskoga zavoda za javno zdravstvo pod naslovom Preporuke za sprečavanje zaraze COVID-19 u crkvenim prostorima vezano za vjerska okupljanja), kao i dolje navedene posebnosti:

1. Od župnika i voditelja zajednica zahtijevaju se određene obredne prilagodbe u oblikovanju slavlja, naročito rasporeda u prostoru, te osiguravanje primjerene higijenske razine. U organizaciji slavlja bit će potrebna zauzetost i pomoć vjernika, što će dodatno jačati vrijednost Crkve kao otajstvene obiteljske zajednice. Uz to, potrebno je više strpljenja, dogovora i osjetljivosti za bližnje.

2. Potrebno je utvrditi koliko ljudi određeni liturgijski prostor može primiti, poštujući propisanu međusobnu udaljenost.

3. Ako je moguće, neka se ozvuči prostor izvan crkve, radi lakšega sudjelovanja vjernika koji, zbog ograničenoga broja, ne mogu biti u crkvi, nego žele sudjelovati na slavlju izvan nje, poštujući propisanu udaljenost.

4. Neka se u crkvama označe sva predviđena mjesta za vjernike koja trebaju biti propisano udaljena. Za članove zajedničkog kućanstva nije potrebno da jedni od drugih budu odvojeni dva metra.

5. Ondje gdje postoji mogućnost i potreba, moguće je svete mise  slaviti na otvorenom, uz držanje mjera fizičkog razmaka.

6. Neka se vrata crkve drže otvorena da ih vjernici ne moraju dodirivati pri ulasku/izlasku iz crkve.

7. Neka se u crkvama vodi pojačana briga o higijeni, prozračivanju i čišćenju. Svećenici neka paze na poštivanje potrebnih higijenskih odredaba glede liturgijskoga posuđa i drugih predmeta s kojima su u doticaju.

8. Neka posude za blagoslovljenu vodu na ulazima u crkve i dalje ostanu prazne.

9. Neka se za vrijeme svete mise ne skuplja milostinja, a vjernici mogu ostaviti svoj prilog u prigodno postavljenoj košarici na određenom mjestu u crkvi.

10. Neka se u obredu pružanja mira i nadalje ne koristi gesta pružanja ruke.

11. Članovi pjevačkog zbora neka održavaju propisani razmak.

12. U organiziranju pričešćivanja, neka se pazi:
a) da pričest po mogućnosti dijeli samo svećenik predvoditelj, odnosno samo jedan djelitelj, noseći odgovarajuću zaštitnu masku;
b) da svećenik prije samoga pričešćivanja dezinficira ruke;
c) da se pričest dijeli isključivo spuštajući hostiju na dlan ruke vjernika, ne dodirujući njihove ruke;

13. Budući da je broj prisutnih vjernika u ovim okolnostima bitno ograničen, neka se razvidi mogućnost većega broja misa, a svim se svećenicima, ondje gdje postoji takva pastoralna potreba, daje mogućnost da do daljnjega nedjeljom mogu slaviti tri (trinirati), a svagdanom dvije mise (binirati).

14. U dogovoru sa župnim vijećnicima ili drugim suradnicima, moguće je napraviti unaprijed određeni raspored, kada bi tko došao na euharistijsko slavlje, kako bi se izbjegao nepotreban metež.

15. Neka se za ispovijed koristi prostor (pokrajnja kapela, sakristija, dvorana), gdje je moguće ostvariti potreban fizički razmak. Važno je da drugi vjernici mogu vidjeti i svećenika i vjernika, a da budu dovoljno udaljeni da ne mogu čuti njihovu komunikaciju. Neka ispovjednik i pokornik nose zaštitne maske.

16. O slavljima ostalih sakramenata i drugih obreda uslijedit će posebne upute.

17. Ove odredbe stupaju na snagu u subotu 2. svibnja 2020. godine, a vrijede do opoziva ili drugačije odredbe.

Dragi vjernici, naše nastojanje da u svim okolnostima i na razne načine budemo s Božjim narodom, ovdje dolazi do novoga daha; do novog zahtjeva poniznosti i odvažnosti, odgovornosti i ljubavi. Važno je uočiti da ti novi pomaci u svojoj biti nisu vezani samo uz obred, nego su novi rast vjerničkoga naroda u crkvenosti.

A Duh Sveti, »sjaj blaženoga svjetla i sjaj u srcu svoga puka«, uvijek daruje novu snagu, ako svoj život obnavljamo pouzdanjem u Gospodina po primjeru vjere i vjernosti Blažene Djevice Marije, njezina zaručnika Josipa, našega svetoga zaštitnika čiji spomendan danas slavimo, i blaženoga Alojzija Stepinca, zagovornika kojemu se ne prestajemo utjecati.

Svima vam Gospodin podario svjetlo, snagu i mir!

Pozdravlja vas i blagoslivlja vaš nadbiskup,

                                                                 Josip kardinal Bozanić, v.r.
U Zagrebu, na spomendan sv. Josipa, 1. svibnja 2020. godine.
30tra./20

Pismo Svetoga Oca Franje svim vjernicima za svibanj 2020. godine

Draga braćo i sestre,

Bliži se mjesec svibanj, u kojem Božji narod osobito snažno izražava svoju ljubav i pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji. Tradicionalno se u tome mjesecu krunica moli kod kuće, u obitelji. Ograničenja nametnuta zbog pandemije “prisiljavaju” nas više cijeniti taj obiteljski vidik krunice, pa i u pogledu duhovnosti.

Nudim vam, usto, dvije molitve Majci Božjoj koje možete izmoliti na kraju krunice, a koje ću i ja osobno, u duhovnome jedinstvu sa svima vama, moliti u mjesecu svibnju. Prilažem ih ovomu pismu kako bi bile dostupne svima.

Draga braćo i sestre, zajedničko razmatranje Kristova lica srcem Marije, naše Majke još više će nas ujediniti u duhovnu obitelj te nam pomoći prevladati ovu kušnju. Ja ću moliti za vas, posebno za one koji najviše trpe, a vi, molim vas, molite za mene. Zahvaljujem vam i srdačno vas blagoslivljam.

U Rimu, pri Svetomu Ivanu Lateranskom, 25. travnja 2020.
blagdan svetog Marka, evanđelista

FRANJO

Prva molitva

O Marijo,
ti na našem putovanju
trajno blistaš kao znak spasenja i nade.
Povjeravamo se tebi, Zdravlju bolesnih,
koja si podno križa bila pridružena Isusovoj boli,
ostavši stamena u svojoj vjeri.

Ti, Najvjernija zagovornice naša,
znaš što nam je potrebno;
sigurni smo da ćeš,
kao nekoć u Kani Galilejskoj,
providjeti da se nakon ovoga časa kušnje
vrate radost i slavlje.

Pomozi nam, Majko Božje ljubavi,
suobličiti se Očevoj volji
i činiti ono što nam kaže Isus,
koji je na sebe uzeo naša trpljenja
i preuzeo teret naših boli
da nas po križu dovede
k radosti Uskrsnuća. Amen.

Pod obranu se Tvoju utječemo, sveta Bogorodice.
Ne odbij nam molbe u potrebama našim,
nego nas od svih pogibli uvijek oslobodi,
Djevice slavna i blagoslovljena.

Druga molitva

“Pod obranu se tvoju utječemo, sveta Bogorodice.”
U ovim mučnim okolnostima, bremenitim trpljenjima i tjeskobama,
koje zahvaćaju svijet,
utječemo se tebi, Majko Božja i Majko naša,
i pod tvojom zaštitom tražimo utočište.

Djevice Marijo,
svrni svoje milostive oči na nas u ovoj posvudašnjoj zarazi;
ohrabri ustrašene i ožalošćene,
koji oplakuju svoje voljene koji su umrli
i koji su pokopani na način koji ranjava dušu.
Budi na pomoć svima koje obuzima tjeskoba zbog bolesnih
kojima, da bi se spriječilo širenje bolesti, ne mogu biti blizu.
Vrati pouzdanje onima koji su u strahu za neizvjesnu budućnost,
za posao i za posljedice u gospodarstvu.

Majko Božja i Majko naša, moli za nas Boga, Oca milosrđa,
da se završi ova teška kušnja
i da nam ponovno svanu nada i mir.
Kao nekoć u Kani, zauzmi se kod svojega božanskoga Sina
i zamoli ga da utješi obitelji bolesnih i umrlih
i njihova srca òtvori daru pouzdanja.

Zaštiti liječnike, medicinske sestre i sve osoblje u zdravstvu,
dragovoljce koji su u ovim vremenima velike i žurne potrebe
u neposrednoj opasnosti
i izlažu svoj život pogibelji kako bi spasili živote drugih.
Prati njihove neustrašive napore
i podari im snagu, dobrostivost i zdravlje.

Budi uz one koji danonoćno dvore bolesne,
kao i uz svećenike koji s pastoralnom brižnošću i evanđeoskom zauzetošću
nastoje svima pomoći i svima biti blizu.

Blažena Djevice, daruj svjetlo uma ljudima u znanosti
da uzmognu pronaći prikladna rješenja za svladavanje ove zaraze.

Pomozi odgovornima u državnoj vlasti
da djeluju mudro, brižno i velikodušno,
kako bi pritjecali u pomoć onima koji su lišeni osnovnih potreba za život,
te, zagledani u buduće i vođeni duhom solidarnosti,
mogli pronalaziti prave putove društvene i gospodarske obnove.

Marijo Presveta, zahvati savjesti odgovornih
da golema sredstva koja se ulažu u razvoj i usavršavanje oružja
budu preusmjerena na razvoj znanstvenih istraživanja
koja bi u budućnosti zapriječila slične nepogode.

Preljubljena Majko,
daj da u svijetu poraste osjećaj pripadnosti zajedničkoj velikoj obitelji
i svijest o onome što nas ujedinjuje,
da bismo, vođeni duhom bratstva i solidarnosti,
u tolikim oblicima siromaštva i u bijedama života
mogli priteći u pomoć svim potrebitima.
Okrijepi nas da budemo čvrsti u vjeri,
ustrajni u služenju i postojani u molitvi.

Marijo, Utjeho žalosnih,
prigrli svu svoju nevoljnu djecu i izmoli nam kod Gospodina
da ispruži svoju svemoćnu ruku
i oslòbodi nas ove užasne pandemije,
kako bi život iznova zadobio vedrinu redovitoga tijeka.

Pouzdajemo se u tebe,
koja blistaš na našemu putu kao znak spasenja i nade,
o blaga, o mila, o slatka Djevice Marijo. Amen.

30tra./20

Svibanjske pobožnosti

U petak, 1. svibnja, počinju svibanjske pobožnosti. U mjesecu svibnju, baš kao i u listopadu, vjernički puk svakodnevno se okuplja na pučkoj marijanskoj pobožnosti, najčešće u molitvi svete krunice, uz pjevanje marijanskih pjesama.

Nalazimo se u izazovnom vremenu, kada se posebno utječemo zagovoru Blažene Djevice Marije, stoga vas potičem da u svojim obiteljima svakodnevno izmolite barem jednu deseticu krunice.

Sveta krunica molit će se u crkvi Majke Božje Vinagorske svake večeri u 19 sati.

Otajstva svete krunice:

RADOSNA OTAJSTVA – ponedjeljkom i subotom

ŽALOSNA OTAJSTVA – utorkom i petkom

SLAVNA OTAJSTVA – srijedom i nedjeljom

OTAJSTVA SVJETLA – četvrtkom

11tra./20

VELIKA SUBOTA

Dan je tišine i molitve. Crkva se zadržava kod Gospodinova groba, te u molitvi razmišlja o njegovoj muci i smrti. Vjernici posjećuju posebno uređen Božji grob.

Božji grob je uređen u kuli sv. Florijana, a križ za poklon postavljen u kuli sv. Roka. Tijekom dana možete doći u cinktor naše crkve pridržavajući se svih uputa koje su na snazi.

Izdvojite danas toliko vremena da se poklonite križu i pohodite Božji grob.

“Što je ovo danas? Velika tišina na zemlji, velika šutnja i samoća, velika smirenost, jer Kralj spava. Zemlja se prestrašila i zašutjela, jer je Bog u tijelu usnuo i probudio pomrle od početka svijeta. Bog je umro u tijelu i oživio podzemlje.” (PG 43, 439. 451. 462-463)

09tra./20

ZAPOČINJEMO SVETO VAZMENO TRODNEVLJE

Dragi vjernici! IAKO SE MISE SLAVE BEZ NARODA, s obzirom na trenutno stanje, te odredbe i preporuke, crkvenih i civilnih vlasti, imajući u vidu očuvanje zdravlja i još više brigu za vječni život, u našoj župi ovako ćemo proslaviti najveće tajne naše vjere:

VELIKI ČETVRTAK – Misa Večere Gospodnje bit će u 19 sati

U svojim domovima u to vrijeme, ili kad čujete zvona, zaustavite se na trenutak i pročitajte u krugu obitelji liturgijska čitanja: Izl 12, 1-8.11-14; Ps 116, 12-13.15.16b-18; 1Kor 11, 23-26; Iv 13, 1-15, te u tišini uputite Bogu svoje molitve.

VELIKI PETAK – Služba Muke Gospodnje bit će u 19 sati

Danas ne zvone zvona, nema svete mise, oltari su ogoljeni i bez križeva, u sveopćoj molitvi molimo za cijeli svijet. Pročitajte u krugu obitelji izvještaj muke iz Iv 18, 1 – 19, 42, te u tišini uputite Bogu svoje molitve.

VELIKA SUBOTA – Vazmeno bdjenje bit će u 20 sati

Crkva se zadržava kod Gospodinova groba te u molitvi i postu razmišlja o njegovoj muci, smrti i silasku u podzemlje, i nema mise do Vazmenog bdjenja.

Grob je postavljen u kuli sv. Florijana u cinktoru crkve.

U večernjim satima pročitajte u krugu obitelji liturgijska čitanja:Rim 6, 3-11; Ps 118, 1-2.16ab-17.22-23; Mt 28, 1-10,te u tišini uputite Bogu svoje moli

PUTEM FACEBOOK STRANICE ŽUPE MOŽETE UŽIVO PRATITI I SUDJELOVATI U OBREDIMA I MISAMA IZ CRKVE MAJKE BOŽJE VINAGORSKE!

Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić predvodit će obrede, a slavlja će prenositi Hrvatska radiotelevizija.

VELIKI ČETVRTAK –  Misa Večere Gospodnje, HTV3 i HR3 u 18 sati

VELIKI PETAK – Služba Muke Gospodnje, HTV3 i HR3  u 18 sati

VELIKA SUBOTA  – Vazmeno bdijenje, HTV3 i HR3 u 18 sati

USKRS – VAZAM, HTV1 i HR1 u 10 sati