05tra./20

CVJETNICA – NEDJELJA MUKE GOSPODNJE

Danas se Crkva spominje Isusovog mesijanskog ulaska u Jeruzalem, spomenimo se i mi u svojim obiteljima tog događaja.Proičitajte iz Biblije evanđeoski odlomak Mt 26, 14 – 27, 66, i pohodite crkvu na osobnu molitvu i klanjanje pred Presvetim.

Crkva na VInagori otvorena je od 9 do 19 sati.
U 18 sati blagoslovom s Presvetim, naše župe i cijeloga svijeta, završava izlaganje Presvetog.

Svete mise su kroz tjeda u 8 sati, nedjeljom i svetkovinom u 11.30 sati.

29ožu./20

NE DOPUSTI da ti zbog brige za vremeniti život propadne VJEČNI!

Po preporuci mjerodavnih vlast, civilnih i crkvenih, u crkvi može biti najviše 10 ljudi odjednom – poštujmo to.

Gluha je nedjelja, Crkva zastire raspela da bi u obredu Muke Gospodnje, na veliki petak, bila otkrivena i dana na čašćenje vjernom puku.
Nemoj danas ostati gluh na Božje poticaje, pohodi svoju crkvu i pokloni se Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu.

Crkva na VInagori otvorena je od 11 do 19 sati.
U 18 sati blagoslovom s Presvetim, naše župe i cijeloga svijeta, završava izlaganje Presvetog.

Svete mise su kroz tjeda u 8 sati, nedjeljom i svetkovinom u 11.30 sati.

20ožu./20

Upute za našu župu

Na Vinagori Sveta misa se slavi bez naroda svaki dan u 8 sati, nedjeljom i svetkovinom u 11.30 sati. Za vrijeme Svete mise okupite se u obitelji ili izađite ispred kuće (koji ste blizu crkve jer misa ide na vanjski razglas) i budimo u duhu povezani.

Ukoliko želite da se služi misa kako je zapisano potvrdite na broj 343 012.

Svete mise i pobožnosti možete pratiti i putem medija: SVAKI DAN – HKR i Radio Marija u  7, HRT 3  u 18, Laudato TV u 7 i 18.30 sati            ……………………………………………………………………………….NEDJELJA – Laudato TV u 10:30, HRT u 10, HKR u 11 sati
Pobožnosti Križnog puta i krunice molite u obiteljima.

Crkva na Vinagori otvorena je za osobnu molitvu nedjeljom i svetkovinom od 11 do 17 sati.

Sve župne i pastoralne aktivnosti odgođene su do daljnjega. Za sva pitanja možete nazvati u bilo koje vrijeme na broj 343 012.

Pročitajte nove odredbe civilnih i crkvenih vlasti, budimo odgvorni i PRIDRŽAVAJMO SE ODREDBI U VEZI  NOVONASTALE SITUACIJE.

 

19ožu./20

Kardinalovo pismo vjernicima – poticaj na molitvu

Draga braćo i sestre,

ove je godine, naša priprava za slavljenje otajstva Vazma u korizmenome vremenu, u vremenu molitve, posta i djela milosrđa, na poseban način obilježena ozračjem suočenosti s bolešću Covid-19. Nadziranje i suzbijanje te bolesti zahtijeva pridržavanje odredbi zdravstvenih djelatnika, mjerodavnih služba u društvu, uputa Hrvatske biskupske konferencije, te osobnu i zajedničku odgovornost koja se odnosi i na pojedinačne vjernike i na našu nadbiskupijsku zajednicu.

Uz one koji su izravno uključeni u zdravstvenu skrb i organizaciju društvenih služba, svatko od nas na svoj način može biti solidaran sudionik u pomaganju i u brizi za svoje bližnje, posebno u pomoći starijim i osamljenim osobama. To je ujedno i način da očitujemo svoje čovjekoljublje i domoljublje.

Ipak, kao vjernici pojedinačno i zajedno pozvani smo  ponajprijemoliti. Molitva je neizostavna u našemu vjerničkom životu. Ona ima posebnu učinkovitost i za nju gotovo da ne postoje ograničenja. Pomoću molitve mi smo dionici otajstva Božje prisutnosti, sigurni smo da nas naš nebeski Otac ne ostavlja prepuštene nevoljama, nego čuje naše prošnje i vapaje. Događaje i doživljaje, kao i njihova značenja, ponekad teško procjenjujemo, ali i dalje ostajemo čvrsti u vjeri da nas naš nebeski Otac ljubi i da vidi što nam je potrebno.

Zato nastavimo moliti za ljude zahvaćene bolešću, za liječnike i zdravstvene djelatnike. Molimo posebno za obitelji, za članove koji su odvojeni i udaljeni, kao i za one koji su – u posebnim okolnostima – na drukčiji način zajedno: da ponovno otkriju vrijednost najbližih; nove oblike očitovanja ljubavi i poštovanja, strpljenja i rasta u dobru.

Hrvatski su se vjernici tijekom povijesti pred prijetnjama uvijek okupljali u molitvi Blaženoj Djevici Mariji i svojim svetim zaštitnicima. I danas na svetkovinu svetoga Josipa, Zaručnika Blažene Djevice Marije i svetoga zaštitnika naše Crkve i domovine Hrvatske, osjećam se potaknutim da vas, dragi vjernici, pozovem na intenzivniju molitvu u ovo posebno vrijeme. Uputimo Gospodinu molitvu svoga srca, moleći na one tri nakane koje su sadržane u prvim redcima molitve sv. Josipu: »Josipe, o oče sveti«, drage hrvatskomu vjerničkom puku:

1. Molimo ga da »čuva kuću i da ju posveti«, misleći na naše obitelji, našu domovinu i na čitav svijet koji je naš zajednički dom, koji je proizišao iz Stvoriteljeve ljubavi. Molimo njegov zagovor da nas zlo ne učini zlima, nego da nas Božja milost i u zlu posvećuje. Ondje gdje je svetost, ne vlada sebičnost, nego darivanje. To je tako zorno pokazao sveti Josip čuvajući i brinući se za Obitelj.

2. Molimo svetoga Josipa »da se sva obitelj složi«, da nas kao vjernike, kao nadbiskupijsku zajednicu i kao narod upućuje na osluškivanje Božje volje i na temelje sloge koja je sposobna činiti čuda, što je već toliko puta potvrđeno. Razjedinjenost i razdor, nepoštivanje bližnjih; ne gledanje obzora koji vidi onkraj prolaznosti i zemaljskoga, dovodi do slabosti obitelji, naroda i svekolikog čovječanstva.

3. Kao treće molimo svoga Zaštitnika »da se ljubav sveta množi«. Ondje gdje se nalazi kušnja znamo da je moguće pronaći i vrijednost. Umnažanje ljubavi i u ovoj je bolesti vidljivo. Ljubav je vidljiva po onima koji su najčešće nevidljivi, a žrtvuju se za druge. Zahvalno gledajući njihov primjer, tražimo načine pružanja ljubavi, počevši od najbližih.

Draga braćo i sestre, siguran sam da ćemo iz ovih teškoća, s Gospodinovom pomoći, izaći vjernički zreliji i čvršći. Na tome putu izlaska potrebni su nam i dovoljno snažni znakovi. To vidim u obnovi  osobne i obiteljske molitve. Otkrijmo bogatstvo zajedničke molitve u obitelji. Neka naše obitelji uistinu budu kućne Crkve.

Toplo preporučujem molitvu Krunice Blažene Djevice Marije, kojom smo kao Crkva i narod zazivali pomoć, pouzdavali se u Gospodina i bili oslobođeni od zla i nevolja. Osim toga, prilažem i prigodnu Molitvu koju preporučujemo moliti u vremenu širenja bolesti.

Stoga ovime pozivam sve katoličke vjernike da u obiteljskom zajedništvu ili pojedinačno svaku večer mole. Svaka obitelj i pojedinci neka izaberu način na koji će živjeti taj molitveni trenutak, bio on duži ili kraći, u skladu s onim što kome najbolje odgovara.

Bilo bi lijepo da se moli uz upaljenu svijeću, pročita jedan odlomak iz Svetog pisma i razmatra Božja Riječ, eventualno otpjeva neka pjesma i moli Krunica Blažene Djevice Marije (ili neka od desetica). Vjerujem da će roditelji pritom uputiti pouku svojoj djeci, spomenuti se nekih trenutaka iz života obitelji u kojima je Bog očitovao svoju blizinu, osvježiti povijest i spomen pokojnih. To je također prikladan trenutak da se u obitelji osmisli i redovitiji način molitve jednih za druge.

Gospodin najbolje pokazuje put kojim trebamo ići u molitvi koja nas otvara djelovanju Duha Svetoga. Sigurni smo da Duh Sveti obnavlja našu vjeru, nadu i ljubav, te nas jača u nasljedovanju Isusova spasonosnoga puta Križa i Uskrsnuća.

Na sve zazivam Božji blagoslov!

Vaš nadbiskup, + Josip kard. Bozanić, v.r.

U Zagrebu, na svetkovinu sv. Josipa, 19. ožujka 2020. godine.

19ožu./20

Odredbe biskupa Hrvatske biskupske konferencije u vezi sa sprječavanjem širenja bolesti COVID-19

Zagreb, 19. ožujak 2020.
Svjesni sadašnjih zahtjevnih okolnosti, a kao dionici odgovornosti za zdravlje i život vjernika i drugih građana, te u skladu s najnovijim mjerama Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske, Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i Ministarstva zdravstva, mi, biskupi Hrvatske biskupske konferencije, donosimo privremene mjere koje stupaju na snagu u petak, 20. ožujka 2020. i traju do drugačije odluke.
1. Da bi se izbjeglo širenje bolesti COVID-19 i očuvalo zdravlje stanovništva, sve se svete mise, slavlja sakramenata, sakramentala, pučke pobožnosti, župna slavlja i drugi događaji i svi sastanci otkazuju do daljnjega, kako unutar zatvorenih prostora tako i na otvorenim prostorima.
2. Svećenici neka slave svetu misu bez sudjelovanja zajednice, a u skladu s odredbama Rimskoga misala upotrijebit će se oblik „Reda mise bez naroda“. Neka istodobno žarko ustraju u molitvi Časoslova i razmatranju, prinoseći prošnje za Božji narod i sav svijet.
3. Dijecezanski biskupi, sve do opoziva, vjernike u Hrvatskoj oslobađaju obveze sudjelovanja na nedjeljnoj i blagdanskoj svetoj misi. Neka vjernici ovu obvezu zamjene molitvom, postom, dobrim djelima, čitanjem Božje riječi, molitvenim sudjelovanjem u prijenosu euharistijskoga i drugih slavlja, prenošenih putem radija, televizije i drugih elektroničkih sredstava. Neka se tijekom prijenosa euharistijskog slavlja posebno združe primanjem duhovne pričesti.
4. Potrebno je vjernicima, napose djeci, mladima i obiteljima posredstvom elektroničkih medija omogućiti pristup katehetskim i drugim duhovnim sadržajima. O tome, neka po odredbi dijecezanskih biskupa, skrbe katehetski uredi ili druga tijela i službe koje su na pomoć župnicima u njihovu pastoralnom djelovanju.
5. Neka crkve za vrijeme trajanja epidemije budu otvorene isključivo pod sljedećim uvjetima:
a) crkve su otvorene samo za osobnu molitvu zdravih vjernika koji su bez simptoma akutne plućne bolesti;
b) u crkvi istodobno smije biti prisutno najviše deset osoba pazeći pritom da razmak između osoba bude barem 2 metra;
c) crkva otvorena za vjernike mora imati stalno otvorena vrata, uz mjere pojačane higijene i svakodnevnog čišćenja.
6. Slavlje sakramenta ispovijedi i bolesničkoga pomazanja ne može se slaviti do daljnjega, osim u smrtnoj pogibelji.
7. Slavlja kršćanskih sprovoda dopuštena su uz strogo pridržavanje zdravstvenih i sigurnosnih uputa mjerodavnih državnih institucija. Pokojnici će biti sprovedeni i pokopani u prisutnosti najbliže rodbine, a mise za pokojne bit će slavljene nakon ukidanja ovih mjera.
8. Bolnički kapelani i svećenici koji pastoralno skrbe u staračkim domovima i drugim sličnim ustanovama trebaju slijediti upute spomenutih ustanova za prevenciju infekcija.
9. Nad/biskupijski, župni i drugi crkveni uredi te crkveni arhivi ostaju zatvoreni do daljnjega. Vjernici se mogu obratiti navedenim ustanovama isključivo telefonom ili elektroničkom poštom.
10. Katolički vrtići, škole i druge odgojno-obrazovne i dobrotvorne ustanove dužne su slijediti upute Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske, Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske.
11. U crkvenim ustanovama u kojima živi više osoba, kao što su svećenički domovi, redovničke kuće, sjemeništa, neka se ograniče izlasci i kontakti  s posjetiteljima izvana.

BISKUPI HRVATSKE BISKUPSKE KONFERENCIJE

12ožu./20

UPUTE POVODOM NOVONASTALE SITUACIJE U VEZI KORONA VIRUSA

Izdvojite par minuta vremena i pročitajte Odredbe i upute o liturgijskim slavljima i okupljanjima vjernika od 11.3.2020.

U NAŠOJ ŽUPNI SVETA MISA, KRIŽNI PUT I DRUGE POBOŽNOSTI ODVIJAJU SE REDOVITO PO RASPOREDU

Zagrebačka nadbiskupija, Nadbiskupski duhovni stol u dopisu br. 556/2020 od 11. ožujka 2020. godine kojeg potpisuje zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić objavljuje:

Odredbe i upute o liturgijskim slavljima i okupljanjima vjernika

Suočeni sa životnim okolnostima, nastalima zbog širenja bolesti COVID-19, uzrokovane novim koronavirusom (SARS-CoV-2) u cijelome svijetu, u Europi i u našoj Domovini, a pozorni na upute mjerodavnih služba, u svojoj smo crkvenoj odgovornosti pozvani vjerničkim duhom razmatrati kako se trebamo ponašati, što trebamo činiti iz ljubavi prema bližnjima i na koji način najviše pomoći potrebitima. Ujedno izražavamo zahvalnost medicinskomu osoblju i svima koji služe dobrobiti našega zdravlja i skrbi za bolesne.

Na temelju općih uputa koje su dane u Hrvatskoj glede okupljanja ljudi, a imajući u vidu naše vjerničke zajednice, liturgijska slavlja i molitvene susrete na području Zagrebačke nadbiskupije, pozivam svećenike i vjernike da se – do novih uputa – pridržavaju sljedećega:

1. Neka se u narednome razdoblju suzdrže od dolaska na liturgijska slavlja i pobožnosti:
a) svi koji imaju simptome infekcije dišnih putova ili određene respiratorne poteškoće;
b) svi koji su bili u krajevima koji se smatraju žarištima zaraze ili pak u kontaktu s osobama koje bi mogle biti nositelji virusa;
c) starije osobe, a naročito kronični bolesnici;
d) sve te osobe neka u svojim domovima budu molitvom povezane s vjerničkom zajednicom u crkvi.

2. Neka se u škropionicama na ulazima i na drugim mjestima u crkvama i kapelama ne čuva i ne ulijeva blagoslovljena voda; neka te posude ostanu prazne i kao takve znak čežnje i poziva da svoju krsnu milost snažnije svjedočimo. Stoga će vjernici pri ulasku i izlasku iz crkve pokleknuti ili se duboko nakloniti znamenujući se znakom križa bez blagoslovljene vode.

3. Neka se kao gesta pružanja mira u slavlju euharistije ili u službama Božje riječi ne koristi uobičajena gesta rukovanja.

4. Primanje svete pričesti u redovitosti prilika poznaje dva oblika: na jezik ili na ruke. Sasvim je razumljivo da će u ovim neredovitim prilikama vjernici biti pričešćivani primanjem svete hostije na dlan jedne ruke, kako bi drugom rukom hostiju prinijeli svojim ustima. Neka i ta gesta u pobožnosti bude poticaj da živimo svjesni toga nebeskoga dara koji primamo.

5. Vrijeme kroz koje prolazimo je višeslojno vrijeme kušnje i otvara puno temeljnih pitanja. U korizmenome hodu jasnije vidimo da su kušnja ne samo naša ljudska ranjivost i krhkost, nego i određena nužna ograničenja. Mi ta ograničenja promatramo i nastojimo živjeti u svjetlu ljubavi koja je potrebna pred izazovima za osobnu i zajedničku odgovornost.

Znamo da u brizi jednih za druge, premda se javljaju osjećaji nesigurnosti i bojazni, jačamo. Važna je svijest da postoje teškoće u kojima ne možemo sami i nismo sami. Svatko je pozvan učiniti svoju dužnost i živjeti svoj poziv. Štoviše, treba ugrađivati darove koje Gospodin daje da bismo rasli u ljubavi prema bližnjima. Ovo je prilika za razna savezništva u dobru, u kojemu se u društvenoj zajednici trebaju povezati: ljubav prema čovjeku, zdravstveni sustav, znanost, gospodarstvo i političke odluke.

U nama je snaga Božjega Duha koji nas tješi i daje snagu. Osim toga, mi živimo sigurnost nade u Kristu. Molitva sve to povezuje u pouzdanju i po njoj smo dionici čudesnih djela. Svemogućemu Gospodinu koji nas obnavlja u svojoj ljubavi preporučujemo svoje slabosti i molimo ga za nadvladavanje zla i blagoslovni mir u našoj domovini Hrvatskoj.

Blažena Djevice Marijo, Zdravlje bolesnih, moli za nas!

Sve vas u Gospodinu pozdravljam.

Vaš nadbiskup,

+ Josip kard. Bozanić, v.r.

08ožu./20

Čitanje Biblije u župnoj crkvi

U utorak, 17. ožujka, u župnoj crkvi na Vinagori od 12 do 24 sata čitat će se Sveto pismo. U čitanju mogu sudjelovati SVI, bez obzira na životnu dob. Prijavite se za čitanje kako bismo mogli složiti raspored. Svi oni koji ne mogu čitati, dobrodošli su u bilo koje doba doći i slušati Riječ Božju.

Inicijatori čitanja Biblije u zagorskim župama su molitelji krunice Župe svete Ane, Lobor. Potaknuti i vođeni Duhom Svetim, prošle se korizme Riječ Božja pročitala naglas po našim župnim zajednicama. Čitalo se 10 dana, a u tom se razdoblju pročitalo Sveto Pismo u cijelosti, dok je u aktivnom čitanju sudjelovalo 10 župa. S obzirom na to da je porasla zainteresiranost i ostalih župnih zajednica, na međusobni poticaj jedni drugih, ovog su puta došli na ideju da se čitanje Svetog pisma proširi na cijelu korizmu.

S čitanjem se započelo 26. veljače na Čistu srijedu – Pepelnicu točno u podne, a privest će se kraju 4. travnja u ponoć, dakle, uoči Cvjetnice. Svaka župna zajednica sudjeluje u 12-satnom čitanju Svetog pisma, dakle, od podneva do ponoći, stoga je potrebno 24-ero ljudi koji bi sudjelovali u čitanju Riječi Božje naglas u jednoj župnoj zajednici i župnoj crkvi.

Zadatak svake osobe, koja se dobrovoljno javi, jest čitanje Svetog pisma pola sata, odnosno 30-ak minuta naglas. Također, svaka osoba koja čita naglas, ima najmanje dva slušača, odnosno, najmanje dvoje ljudi koji je slušaju. Dakle, tijekom tih 12 sati čitanja Svetog pisma naglas, u svakom trenutku u crkvi moraju biti prisutne najmanje tri osobe – jedna osoba koja čita i dvije koje slušaju čitača.

U čitanju Svetog pisma, mogu i pozivaju se, sudjelovati SVI, bez obzira na životnu dob i starost. Isto tako, oni koji ne žele sudjelovati u aktivnom čitanju, pozivaju se da dođu poslušati Riječ Božju u nekom od termina u 12-satnom vremenskom razdoblju.

Čitanje se prekida u vrijeme liturgijskog slavljenja svete mise i za vrijeme pobožnosti križnog puta kroz tjedan, dok se u nedjelju čitanje izostavlja u potpunosti. Ondje gdje čitači jedne župne zajednice u ponoć prestanu s čitanjem, tamo sljedećeg dana u 12 sati, pojedina župna zajednica, nastavlja dalje redovno svoje čitanje. Oni čitači koji stignu do posljednjih redaka Knjige Otkrivenja, ponovno se vraćaju na početak i započinju s novim, ponovnim čitanjem od samog početka, odnosno, od Knjige Postanka te tako dok se Biblija ne pročita u cijelosti nekoliko puta zaredom za vrijeme korizme po našim župnim zajednicama.

Pozivamo jedni druge na hrabrost, na ustrajnost te na međusobni poticaj za čitanje i slušanje Riječi Božje, u nadi da će ona odjeknuti u nama i da će nas, aktivnim čitanjem i slušanjem, zahvatiti Duh Božje Ljubavi i promijeniti sve ono manje dobro u svima nama.

Čitanje Svetog Pisma naglas prožeto je našim zajedničkim nakanama za sve župne zajednice koje će sudjelovati u ovoj aktivnosti, a također – svaka župna zajednica, kao i svaki čitač, slobodan je dodati i svoje osobne nakane, molitve, prošnje i zahvale Gospodinu.

ZAJEDNIČKE NAKANE SU:

  • ZA SVE POKOJNE, SADAŠNJE, BIVŠE I SVE BUDUĆE SVEĆENIKE U NAŠIM ŽUPNIM ZAJEDNICAMA
  • ZA OBRAĆENJE I DUHOVNO BUĐENJE U NAŠIM ŽUPNIM ZAJEDNICAMA
  • ZA DUHOVNI, PASTORALNI I MATERIJALNI NAPREDAK U NAŠIM ŽUPNIM ZAJEDNICAMA
  • DA U NAŠIM ŽUPNIM ZAJEDNICAMA NA SVIJET DOĐU I PORODE SE SVA ZAČETA DJECA
  • DA U NAŠIM ŽUPNIM ZAJEDNICAMA LJUDI NE UMIRU BEZ SAKRAMENATA
  • DA NAŠI MLADI OSTAJU U CRKVI (da dolaze na svete mise, aktiviraju se u župi) I NAKON PRIMLJENOG SAKRAMENTA SVETE POTVRDE
  • DA MLADI ŽIVE PREDBRAČNU ČISTOĆU I NJEGUJU SVETOST BRAKA
27sij./20

Pavlovo – proštenje u Sopotu

Na blagdan Obraćenja sv. Pavla, u subotu, 25. siječnja, proslavili smo tradicionalno proštenje u kapeli u Sopotu, koju krasi pokrajnji oltar sv. Pavla.
Nakon svete mise, mještani Sopota, Pavlovca i Višnjevca pripremili su i okrjepu, pa je održano i prigodno druženje, na čemu im hvala.

25sij./20

Pedeseta godišnjica braka

Radostan dan za našu župu bio je u petak, 24. siječnja 2020., kada su u crkvi Majke Božje Vinagorske svoju pedesetu godišnjicu braka proslavili Josipa i Eduard Petecin iz Sopota. Upravo pred likom Majke Božje Vinagorske oni su prije pet desetljeća izrekli svoje bračne zavjete, a ovog su puta u crkvu došli u pratnji svoje troje djece, petero unučadi, te drugih članova obielja i prijatelja, koji su im pripremili brojna iznenađenja.

Našim dragim supružnicima želimo još mnogo zdravih i sretnih zajedničkih godina te se radujemo svim budućim hodočašćima i druženjima.

19sij./20

Počele prijave za Susret hrvatske katoličke mladeži 2020.

Zagrebačka nadbiskupija domaćin je jedanaestog Susreta hrvatske katoličke mladosti, koji će se održati 9. i 10. svibnja 2020. godine. Susret će se održati pod geslom “Što god vam rekne, učinite!” (Iv 2, 5). Više od 30 tisuća mladih katolika iz Hrvatske i inozemstva boravit će u našoj nadbiskupiji.

Mladima je pružena mogućnost dolaska već u petak, 8. svibnja, kada bi došli u župe naše nadbiskupije, smjestili se i upoznali s domaćinima.

U subotu, 9. svibnja, mladi će sudjelovati na katehezama u petnaestak župa grada Zagreba i boraviti u gradu, a u župu smještaja doći će ili vratiti se predvečer.

U nedjelju, 10. svibnja, u jutarnjim satima odlaze na euharistijsko slavlje koje će se održati na Trgu bana Josipa Jelačića, nakon čega kreću svojim kućama.

Pozivamo vas da u svoj dom primite mlade koji će doći na Susret. Otvorite im vrata svoga doma i svojega srca!

Prilikom blagoslova obitelji dobili ste prijavnicu , a možete je uzeti našoj župnoj crkvi. Ispunite je i primite mlade na noćenje već u petak, 8. svibnja, ukoliko tada stignu u župu, i u subotu, 9. svibnja. Prijavnicu predajte do 31. siječnja u župni ured.

Mlade između 18 i 30 godina pozivamo da se prijave za volontere i u našoj župi i u Zagrebu za vrijeme trajanja Susreta, a mladi od 16 do 18 godina mogu se prijaviti za volontere u našoj župi. Prijavite se župniku do 31. siječnja.

Svi koji bi željeli ići na Susret mladih u Zagreb, mogu se prijaviti do 15. ožujka. Prijaviti se mogu mladi od krizmaničke dobi (8. razred) do 30 godina.

02sij./20

Božićni koncert na Vinagori

Da je novu godinu najljepše započeti slaveći pjesmom Gospodina, najbolje znaju Vinagorčani, koji su već šestu godinu zaredom na blagdan Marije Bogorodice, ujedno i prvi dan nove godine, u Svetištu Majke Božje Vinagorske organizirali Božićni koncert.

Svojom ga je izvedbom tradicionalne božićne popevke „Stani, sused“ otvorio župni zbor, a zatim su se redom izmjenjivale mlade pjevačke nade Karla Lojen i Melanija Šlogar, gošće iz Miljane koje su na vinagorskom božićnom koncertu nastupile po drugi puta, Petra Lončar iz Župe Marinci i Lorena Cvilinder iz Župe Desinić, koje su otpjevale svaka po jednu pjesmu u duetu s našom župljankom Lanom Hlupić, a predstavile su se i mlade tamburašice Nikolina i Dora Topolovec iz Laza, koje na vinagorskom Božićnom koncertu nastupaju od njegovog prvog izdanja. Lorena i Lana Hlupić su u pratnji svoga oca Ivice izvele njegovu autorsku pjesmu „Zagorke“, s kojom su prošle godine pobijedile na festivalu „Igrajte nam, muzikaši“ u Bedekovčini, a kasnije dobile i poziv za nastup na koncertu „Zagorci Zagrebu“ u Koncertnoj dvorani „Vatroslav Lisinski“. Naša župljanka Milena Kostanjšek iz godine u godinu nas  uveseljava svojim izvedbama božićnih pjesama, a iza nje je također vrlo uspješna godina – u rujnu je na Festivalu vinskih popevki i napitnica u Pregradi osvojila treću uzastopnu nagradu.

I ove godine pridružili su nam se Trikraljski zvezdari, koji su u crkvu Majke Božje Vinagorske donijeli svoju zvijezdu i zapjevali tradicionalnu trikraljsku popevku, koju će noć uoči svetkovine Sveta Tri Kralja, tijekom svoga pohoda, prema običaju, pjevati ispred prozora obiteljskih kuća. Trikraljski zvezdari su ujedno zaključili program koncerta, a izvođači i brojni posjetitelji potom su se spustili na terasu samostana, kako bi mogli uživati u vatrometu koji je ukrasio nebo ponad crkve. Bilo je tu, po običaju, i kuhanog vina, čaja te lepinji, pa je druženje potrajalo do kasnih večernjih sati.

Ovim smo koncertom zaključili još jednu plodonosnu godinu za našu župu. Zahvalni Bogu, veselimo se svemu onome što nas očekuje u narednim danima, a svima vama želimo obilje sreće, zdravlja, uspjeha, radosti i Božjeg blagoslova u 2020. godini!

30pro./19

Božićni koncert na Vinagori

Prvog dana nove 2020. godine tradicionalno ćemo se, šestu godinu zaredom, okupiti u crkvi Majke Božje Vinagorske, gdje će se održati prigodni Božićni koncert domaćih izvođača i njihovih gostiju. Sveta misa je u 18, a koncert u 19 sati. Nakon uživanja u glazbenom programu, spustit ćemo se na terasu samostana, odakle se pruža najljepši pogled na vatromet koji će rasvijetliti nebo ponad crkve Majke Božje Vinagorske. Bit će tu i lepinje, kuhano vino i čaj, stoga vas sve pozivamo na ovo jedinstveno novogodišnje druženje na Vinagori!

28pro./19

Božićni broj “Glasnika Majke Božje Vinagorske”

Došli smo i do posljednjeg broja ovogodišnjeg “Glasnika Majke Božje Vinagorske”. Jednu stvarnost završavamo, a drugu smo započeli svetim misama zornicama u kapeli sv. Mihaela u Sopotu, kao i tradicionalnom šestom po redu manifestacijom „Advent na Vinagori“. U našoj smo se župi kroz čitavo vrijeme došašća pripremali za najradosniju proslavu Isusova rođenja. Kroz božićno izdanje našeg „Glasnika“, i ove vas godine želimo potaknuti da se na trenutak odmaknete od konzumerističkog poimanja Božića kakvo vam se nameće sa svih strana, barem na trenutak zastanete i promislite što se to zbiva ovih dana u jaslicama sakrivenima ispod raskošno okićenih borova u našim domovima i crkvi. O toj nam temi progovara vlč. Mario Kralj, naš suradnik, koji je 8. prosinca u svojoj rodnoj Župi Oroslavje proslavio mladu misu. Tim smo povodom s njime napravili i veliki intervju, u kojem nam je govorio o svome svećeničkom pozivu, svecima koji ga nadahnjuju, ali i proslavi Božića i Isusu koji se ima roditi u srcu svakog vjernika. Još mnogo zanimljivih tema i reportaža očekuje vas u ovom novom broju našeg „Glasnika“, stoga vas, kao i svaki puta, potičemo da ga ponesete svojim kućama i poklonite našim starima, bolesnima i osamljenima, koji nisu u mogućnosti sudjelovati u životu župne zajednice, iako bi to žarko željeli.

16pro./19

Pjevački zbor “Đuro Prejac” na Vinagori

Treće subote šeste po redu manifestacije „Advent na Vinagori“, u crkvi Majke Božje Vinagorske po prvi je puta nastupio Pjevački zbor „Đuro Prejac“ iz Desinića. Zbor je osnovan 2016. godine, a broji 40-ak članova. Glazbeni je program, kao i svake subote, započeo nakon svete ispovijedi, euharistijskog klanjanja i svete mise, na kojoj je upaljena i treća adventska svijeća. Na terasi je potom organizirano druženje uz kuhano vino i čaj, a posjetitelji su mogli razgledati i bogatu ponudu na štandu Društva sv. Elizabete.

08pro./19

Jubilarni peti Dječji recital “Nikoli na dar”

Drugi vikend šeste po redu manifestacije „Advent na Vinagori“ bio je posvećen djeci. Nakon euharistijskog klanjanja i svete mise, započeo je jubilarni peti Dječji recital „Nikoli na dar“, na kojem se pročitane pjesme šestero malih pjesnika, posvećene najdražem dječjem svecu, a pjesnici su za svoj trud i nagrađeni. Mališane koji su ispunili crkvu Majke Božje Vinagorske,  najviše je obradovao dolazak sv. Nikole, koji im je uručio poklone. Na terasi je potom organizirano druženje uz kuhano vino i čaj, dok je za djecu organiziran prigodan program u samostanu.

 

01pro./19

Mise zornice – najradosniji susret s Gospodinom

Dođite na zornice – najradosniji susret s Gospodinom! Svakog jutra prije mise, u 5.45 sati, molit ćemo i Službu čitanja iz Božanskog časoslova.

“Zora već sviće, dolazi dan i kraj tvojih muka. Ustani danas ranije, sjedni na rub kreveta i zavapi Bogu. Sjeti se da te on voli, to više što si patnik. Sjeti se da je Bog svemoguć, prihvati svoje muke i predaj ih u njegove ruke. Doživjet ćeš kako prihvaćena patnja oslobađa od patnje kad je s Isusom. Nemoj očajavati. Dan se bliži.” (dr. Tomislav Ivančić)

30stu./19

Počeo šesti „Advent na Vinagori“

Gromoglasni pucnjevi članova Kuburaškog društva „Vinagorska kubura“ označili su početak šeste po redu duhovno – kulturne manifestacije „Advent na Vinagori“, koja je u subotnje predvečerje otvorena u Svetištu Majke Božje Vinagorske. Nakon euharistijskog klanjanja, proslavljena je sveta misa, na kojoj je upaljena i prva adventska svijeća, svijeća nade. Na misi su pjevali članovi Kulturno – umjetničkog društva Horvatska iz Velike Horvatske, koji su pripremili i prigodni kulturno – glazbeni program. Uz izvedbe pučkih marijanskih i adventskih pjesama, na najljepši su način u srca vjernika unijeli istinski duh došašća, bez kojeg nema ni Božića, ma koliko nas ovaj suvremeni svijet pokušao uvjeriti u suprotno.

U cinktoru crkve otvoren je Adventski sajam, a osim vjenčića, posjetitelji su mogli nabaviti i domaće proizvode, koji su dio humanitarne akcije Društva sv. Elizabete. Naime, kupnjom zimnice ili nekog drugog domaćeg proizvoda, dajete svoj prilog za potrebite župljane župa Vinagora i Marinci. Također, svakodnevno u župni ured na Vinagori ili kod časnih sestara u Marince možete donijeti domaće proizvode (pekmez, med, zimnica, sir, jaja, slatke stvari…) za prodaju na sajmu.

Na terasi samostana održano je ugodno druženje domaćih župljana i gostiju, uz kuhano vino, čaj i lepinje, a zasvirali su i tamburaši KUD-a Horvatska.

Iduće subote, 7. prosinca, program će biti posvećen onim najmlađima. Nakon euharistijskog klanjanja i svete mise u 18 sati, započinje jubilarni peti Dječji recital „Nikoli na dar“, uz prigodni program koji pripremaju naši krizmanici. Bit će tu i Adventski sajam, kao i druženje na terasi.

17stu./19

Nakon 74 godine, na Vinagori nastavljen rad Društva sv. Elizabete

Nakon 74 godine, na spomendan sv. Elizabete Ugarske i treći Svjetski dan siromašnih, u nedjelju, 17. studenoga, u Župi Vinagora obnovljeno je Društvo sv. Elizabete, koje je vrlo uspješno djelovalo u najsvjetlijem razdoblju povijesti Svetišta Majke Božje Vinagorske, od 1932. do 1945. godine. Osnovano je kao žensko vjersko, prosvjetno i dobrotvorno društvo, a osim pomaganja potrebitima, jedna od glavnih zadaća članica bila je briga za sretnu smrt župljana. Kako je puni naziv bio Društvo sv. Elizabete pod zaštitom Srca Isusova i sv. Barbare, upravo je zahvaljujući inicijativi i zalaganju članica, na Vinagori sagrađena kapela sv. Barbare.

“Kakve žene i matere, takav i narod“, bilo je zapisano u dnevnom listu “Hrvatska Straža“ u studenome 1932. godine, u članku koji je govorio o osnivanju ženskog crkvenog društva na Vinagori, a ne vrijedi li ta uzrečica i dan danas? Upravo zato, želja nam je bila nakon gotovo 75 godina, obnoviti na Vinagori ovo Društvo, koje je ime dobilo po sv. Elizabeti Ugarskoj, uzornoj kršćanki, supruzi i majci, koja je kao mlada udovica cijeli svoj život posvetila Bogu, kao i brizi za bolesne i siromašne.

Na prvom sastanku okupilo se dvadesetak župljanki Župa Vinagora i Marinci koje bi se željele uključiti u rad društva. Pogledale su kratak film o životu sv. Elizabete Ugarske, a zatim je župnik, koji je ujedno i duhovnik Društva, održao nagovor i uz prezentaciju progovorio o povijesti društva i smjernicama za budući rad. Istaknuo je kako će i obnovljeno Društvo zadržati svoje temeljne odrednice – vjersko, jer svojim članovima nudi duhovni rast i izgradnju po načelima evanđeoskog života u duhu nauka Katoličke crkve; prosvjetno, jer brine za odgoj djece i mladeži raznim akademijama, edukacijama i radionicama; dobrotvorno, jer brine za siromašne, napuštene i umiruće. Najavljeno je i kako će o glavnim naglascima i smjernicama za rad Društva biti govora na prvom sljedećem sastanku, koji će biti na spomendan sv. Barbare, 4. prosinca, kako bi se nastavio niz po primjeru osnivanja Društva 1932. godine. Na tom sastanku odredit će se načela po kojima će Društvo danas djelovati, urediti struktura i funkcije, te ostalo za rad Društva.

Na sastanku je izabrano i vodstvo Društva, u svojstvu vršitelja dužnosti do glavne godišnje (izborne) skupštine, koja će biti u siječnju 2020. Tako je za vršiteljicu dužnosti predsjednice izabrana Jelena Jazbec, za njezinu zamjenicu Vesna Vešligaj, za tajnicu Valentina Horvat, za blagajnicu Pavica Kamenski, dok su u odbor izabrane Nikolina Ljubić Štih, Milena Hlupić i Jožica Horvat.

13stu./19

Društvo sv. Elizabete

U najslavnije doba vinagorske povijesti, kada je nadaleko poznatim Svetištem Majke Božje Vinagorske upravljao vlč. Ivan Vukina, djelovalo je Društvo sv. Elizabete, osnovano na Elizabetinje, u studenome 1932. godine, kao vjersko, prosvjetno i dobrotvorno društvo. Osim pomaganja potrebitima, zadaća članica Društva bila je briga za sretnu smrt župljana, a kako je puni naziv bio Društvo sv. Elizabete pod zaštitom Srca Isusova i sv. Barbare, upravo je zahvaljujući inicijativi i zalaganju članica, na Vinagori sagrađena kapela sv. Barbare.

“Kakve žene i matere, takav i narod“, napisano je u listu “Hrvatska Straža“ u studenome 1932. godine, u članku koji govori o osnivanju ženskog crkvenog društva na Vinagori, a ne vrijedi li ta uzrečica i dan danas?

Upravo zato, želja nam je nakon gotovo 75 godina od zadnje skupštine Društva, obnoviti na Vinagori ovo Društvo, koje je ime dobilo po sv. Elizabeti Ugarskoj, uzornoj kršćanki, supruzi i majci, koja je kao mlada udovica cijeli svoj život posvetila Bogu, kao i brizi za bolesne i siromašne.

Ako želite oplemeniti svoj vjernički život, zalagati se za kršćanske vrijednosti, osobito karitativnim radom, i tako dati snažan doprinos našem obnovljenom crkvenom društvu, dobro ste došli.

S radošću Vas pozivam na sastanak koji će se održati u nedjelju, 17. studenoga 2019. godine, na spomendan sv. Elizabete Ugarske, u samostanu na Vinagori, s početkom u 12.30 sati, te Vas potičem da sa sobom povedete i druge djevojke i žene koje bi željele slijediti primjer sv. Elizabete i dati svoj doprinos župnoj zajednici, u skladu s vlastitim mogućnostima.

29lis./19

Zafaljenka na Vinagori

Suncem okupan jesenski dan okupio je na vinagorskom bregu posljednje nedjelje u listopadu brojne župljane i hodočasnike, koji su u crkvi Majke Božje Vinagorske proslavili svetu misu zahvalnicu.

Od jutarnjih sati bregima su odjekivali gromoglasni pucnjevi članova Kuburaškog društva „Vinagorska kubura“ i gostujućih društava, a u cinktoru crkve zasvirala je Limena glazba Vinagora. Svečano misno slavlje predvodio je mons. Zvonimir Sekelj, kanonik Prvostolnog kaptola zagrebačkog, zajedno s desinićkim župnikom, vlč. Franjom Mezakom i domaćim župnikom.

Posvijestimo si danas ovdje, u ovoj zahvalnoj nedjelji, da smo došli ovdje ne iz običaja, već iz duboke vjere. I ova prekrasna priroda, i vaša crkva na bregu, gdje se sročuje jedna povijest, suprotstavljaju se onim ljudima koji su rekli „Nema ničega“, kao što smo slušali 45 godina – „Boga nema“, „popovi zaglupljuju ljude“, „Isus je mit“. Ali se u povijesti jedan predstavio kao put, istina i život, i na križu raširio ruke da bi rekao: „Gledaj koliko te volim i dajem ti perspektivu da nisi nitko i ništa, nego netko“. Ako „odrežemo“ dragoga Boga i ispustimo ga iz našeg života, onda nećemo biti niti zahvalni. Pogledajte povijest Svetog pisma, na početku ljudskog roda, ona ponuda: “Ako pojedeš s ovog drveta, umrijet ćeš“, ne zahvaća naše osjećaje, ali ona ponuda: “Pojedeš li s ovog drveta, bit ćeš kao Bog“, mnogo je primamljivija. A zapravo samo s Bogom u našem životu smo glavni, veliki i uspješni. Pogledajte našeg kardinala Stepinca. Popljuvan, ali nije klonuo. Njegov grob okuplja, a gdje su oni koji su se pravili važni i koji su lagali? Za mene je bitno vidjeti muževe i žene koji su već odavno u čovjeku prepoznali Krista. On je bio izvanredan. Posjedovao je strast za istinom, imao je pokretačku snagu, božansku silu… Jednom riječju, on je netko tko je ljude uzdizao sučelice budućnosti ljubavi, mira i pravde, koji im je davao želju da idu naprijed i snagu da izgrađuju tu budućnost. Sad više ne vidimo tog čovjeka, umro je, uskrsnuo je. Ja ga ne vidim, ali vidim njegovo djelovanje u muževima i ženama koji se dižu da izgrade ovaj novi svijet. U ovo nemirno vrijeme, on me zove na tisuću načina. Susrećem ljude koji traže ljubav, mir, pravdu, poštovanje, suradnju, slobodu. Sve ga više susrećem u ljudima koji hoće izaći iz svoje otuđujuće bijede, koji se u svom očajnom stanju još nadaju, koji uza svu nezahvalnost i mržnju, još uvijek ljube, koji usprkos razočaravajućem egoizmu, traže jedinstvo. Da, susrećem ga u svima koji zauzeto izgrađuju Kraljevstvo. Za mene je Krist sve to. To je zapravo njegova prisutnost i mi smo njegova slika i trebali bismo tu sličnost uprisutniti u svojem životu, za svoju perspektivu, za svoju kvalitetu u sadašnjosti, a konačnica je u našoj mirnoj savjesti, koja nam omogućuje onaj puni zagrljaj koji nas čeka u vječnosti – istaknuo je mons. Sekelj u svojoj propovijedi.

Po završetku svete mise, pjevajući marijanske pjesme, vjernici su po običaju obišli oltar Majke Božje Vinagorske, upućujući joj svoje molitve, zagovore i zahvale. Na terasi samostana održano je i druženje, uz piće i kolače koje su pripremili župljani.

27lis./19

Novi, jesenski broj “Glasnika Majke Božje Vinagorske”

Dok nam listovi šarenih boja šušte pod nogama, jutra bivaju zarobljena gustim maglama, a na poljima i njivama obavljamo posljednje ovogodišnje radove, već u zraku osjećamo nagovještaj prohladnih zimskih dana. Pristiže nam ono vrijeme koje bismo mogli nazvati i najhladnijim i najtoplijim razdobljem u godini, kada istovremeno iščekujemo prve snježne pahulje i rođenje Isusa Krista, Sina Božjega, malenog Djeteta koje se ima roditi u štalici. No, prije svega toga, tu nam je jesen, koja poput prave kraljice obiluje plodovima zemlje i rada naših ruku, te nas šarenilom svojih boja i ljepotom prirode potiče da zastanemo i razmislimo o svim darovima koje smo i ove godine primili od našeg Stvoritelja. Vrijeme je proslava misa zahvalnica u našem dekanatu, koje nas potiču na promišljanje o svim blagoslovima koji krase našu svakodnevicu. Sada je trenutak da majke i očevi zahvale za svoju djecu i dar roditeljstva, da djeca zahvale za svoje obitelji i topli dom, da mladi zahvale na daru mudrosti i razuma i krenu u ostvarivanje vlastitog potencijala prema Božjoj zamisli… Sada je vrijeme da svi zahvalimo za dar života, a ponajviše za dar vjere, te da izmolimo od Duha Svetoga snagu i jakost za svakodnevno otkrivanje onoga što Bog traži od nas. I upravo zato ovaj jesenski broj „Glasnika Majke Božje Vinagorske“ posvećujemo promišljanju o Božjim darovima u svakodnevnom životu. Neka vam naši tekstovi budu inspiracija da iznova prepoznate ljepotu života kojeg živite, neka vam budu poticaj da još ustrajnije molite i redovito zahvaljujete i neka vas na najbolji način pripreme za ulazak u radosno adventsko razdoblje koje nam predstoji.

01lis./19

Miholje u Sopotu

U nedjelju, 29. rujna, u kapeli sv. Mihaela u Sopotu, proslavili smo svetkovinu svetih arkanđela Mihaela, Gabrijela i Rafaela. Na svetoj je misi pjevao župni zbor, a proslavu su svojim pucanjem uveličali članovi Kuburaškog društva “Vinagorska kubura“.

– Sveto pismo i crkvena tradicija razlikuju dva aspekta. Anđeo je stvorenje koje je cijelim svojim bićem usmjereno prema Bogu. Tako sva tri imena arkanđela završavaju riječju “El“, koja znači “Bog“. Bog je upisan u njihovim imenima i njihovoj prirodi. Tako se objašnjava drugi aspekt koji karakterizira anđele: oni su Božji glasnici. Boga donose ljudima, otvaraju nebo i zemlju, i zato što su tako blizu Bogu, mogu biti vrlo blizu čovjeku. Anđeli ljudima govore ono što se tiče njihovog istinskog postojanja. Oni vraćaju čovjeka natrag k sebi, u ime Božje ga dotiču. U tom smislu i mi trebamo biti anđeli jedni prema drugima – anđeli koji odvraćaju od pogrešnih puteva i uvijek ih iznova usmjeravaju prema Bogu. Da bi nam sve to postalo jasnije, pogledajmo sliku i kipove ovdje na našem oltaru trojice arkanđela, čiju svetkovinu danas slavimo. U sredini na velikoj slici je Mihael. Sveto Pismo ga spominje u Danijelovoj knjizi, Judinoj poslanici i Knjizi Otkrivenja. Dvije su njegove uloge: On brani Božju isključivost pred zmajem, starom zmijom, sotonom, đavlom, vragom, koji se sve vrijeme, od kada ga je Mihael pobijedio, trudi zavesti ljude, povjerovati da Bog treba nestati iz njihova života, trudi se zavesti ljude da oni sami postanu važni, trudi se uvjeriti nas kako Bog ometa našu slobodu i zbog toga ga se moramo riješiti, odstraniti iz svoga života. Nažalost, možemo se složiti da itekako u ovo naše vrijeme uspijeva u tome. A Mihaelova uloga je da brani Božji narod, da brani vjeru koja je u nama. Vjera u Boga čuva čovjeka u svim njegovim krhkostima i nedostacima. Ali dužnost je i nas kršćana, kao Božjih ljudi, da u svijetu napravimo mjesta za Boga, da se suočimo s poricanjem Boga i branimo čovjekovo dostojanstvo – istaknuo je domaći župnik u svojoj propovijedi.

Na kraju svete mise, vjernici su se tradicionalno uputili oko oltara, a ispred crkve je održano i prigodno druženje uz glazbu, piće i kolače koje su pripremili mještani Sopota, Pavlovca i Višnjevca.

14ruj./19

Godišnji spomen posvete crkve Majke Božje Vinagorske

Na blagdan Imena Marijina 12. rujna, prisjetili smo se događaja iz 1713. godine, kada je senjski biskup Adam Rattkay posvetio crkvu Majke Božje Vinagorske. Misno slavlje predvodio je vlč. Ivan Mikec, pregradski župnik, koji je u svojoj propovijedi progovorio o značenju crkve u životu vjernika.

– Ova je crkva svjedokinja mnogih obraćenja, suza, patnji i radosti, ona je uvijek ostala ovdje. Mnoštvo ljudi, procesije ljudi dolazile su i odlazile, a ona bi uvijek širom otvorenih vrata čekala svakoga. Ova su vrata uvijek otvorena za sve nas koji ulazimo da nađemo trenutak mira za vlastitu savjest, da nađemo novu snagu za svakodnevni život. Vrata te crkve otvorio je 1713. godine biskup Rattkay i posvetio je, da bude mjesto gdje se slavi Bog, stoga nastojte, sestre i braćo, sa svojim župnikom izgrađivati župno zajedništvo u ljubavi i dobroti i čuvati ovaj znak vjere na vinagorskom bregu – rekao je vlč. Mikec.

Na kraju mise imali smo zaziv Duha Svetoga za početak nove školske/akademske i vjeronaučne godine, a vjernici su potom tradicionalno obišli oltar Majke Božje Vinagorske.

28srp./19

Novi, ljetni broj “Glasnika Majke Božje Vinagorske”

Kazaljke na satu nezaustavljivo vrte svoj krug, i vrijeme, kako bi rekao narod, “samo leti“. Proletjela nam je tako i prva polovica 2019., a pred vama je drugi, ljetni broj “Glasnika Majke Božje Vinagorske“.
S nadom da ćete naš list uzeti u ruke u ovo vrijeme godišnjih odmora, kada pronalazimo više vremena da se posvetimo sebi, svojoj obitelji, te nadasve, ako smo vjernici, Bogu i duhovnom životu, nastojali smo i naš sadržaj osmisliti tako da vas ne opterećuje, već opušta, ali istovremeno prenosi važne poruke, koje će vam pomoći da još snažnije svjedočite svoju vjeru u svakodnevnom životu.
Nedavno smo i na području naše župe bili svjedoci strašnog olujnog nevremena kakvo ne pamte ni oni najstariji. Gotovo da i nije bilo obitelji koja nije pretrpjela određenu štetu na kući, dvorištu i drugim objektima, a o poljoprivrednim usjevima da i ne govorimo. Upravo o toj temi progovaramo u našoj ljetnoj rubrici, koja donosi i kritičku analizu jednog popularnog časopisa za mlade.
U proteklom nas je razdoblju obradovao i veliki uspjeh obitelji Hlupić na festivalu “Igrajte nam, muzikaši“ u Bedekovčini. Hlupići su nas s veseljem ugostili u svome domu i za naš “Glasnik“ rado progovorili o glazbi, odgoju, planovima za budućnost i duhovnom životu, a tu je još mnogo drugih zanimljivosti iz naše župe i grada, koje ćete moći pročitati na idućim stranicama.
Želimo vam da vrijeme godišnjih odmora iskoristite za tjelesnu i duhovnu okrjepu, te se skreno nadamo da ćete i na stranicama našeg “Glasnika“ naći dio duhovnih dobara za kojima težite, a u svemu što činite neka vas prati zagovor naše Majke Božje Vinagorske.
Svoj primjerak uzmite u našim crkvama i u kapeli u Sopotu, uz posebnu preporuku da ga odnesete starima i nemoćnima, kako bi i na taj način ostali povezani sa župnom zajednicom.
09srp./19

Proslava župne svetkovine – Pohoda Blažene Djevice Marije

U nedjelju, 7. srpnja, proslavili smo župnu svetkovinu, Pohod Blažene Djevice Marije. Okupili smo se kraj kapele sv. Barbare, gdje smo molili za lijepo vrijeme i dobar urod, nakon čega je krenula procesija predvođena tronom Majke Božje Vinagorske, koji su nosili članovi Kuburaške udruge “Vinagorska kubura“, uz pjevanje župnog zbora.

Blagdan kojim se obilježava pohod Djevice Marije njezinoj rođakinji Elizabeti prema novom se kalendaru slavi 31. svibnja, no, proslava vinagorskog proštenja tradicionalno je ostala prve nedjelje u srpnju, s obzirom na to da se Pohod BDM do reforme kalendara slavio 2. srpnja.

– U susretu Marije i Elizabete jasno vidimo pogled pun vjere u događaje koji su iza dviju žena, pogled pun ljubavi, međusobnog poštovanja i zahvale Bogu u sadašnjosti, pogled pun nade i predanja Božjoj volji u budućnost. Obadvije s vjerom primaju ono što im je naviješteno prije začeća i spremno su odlučile u potpunosti prihvatiti Božju volju, u ljubavi su jedna drugoj iskazale neizmjernu čast. Obje su u potpunoj poniznosti i nadi spremne prihvatiti što god je Bog namijenio njima i njihovoj djeci. Život Ivana Krstitelja i život Isusa Krista pokazat će koliko će to biti gorko, ali i istovremeno milosno i spasonosno. Pokazat će da će Ivanova uloga biti slična Elizabetinoj: kao što je Elizabeta prepoznala Mariju kao majku “Gospodina mojega“ i iskazala joj dostojnu čast, i nije sebe uzvisivala, tako je Ivan, iako najveći od svih rođenih od žene, samozatajno izvršio svoje poslanje da bi Krist mogao nastaviti svoje. O otajstvu ovog marijanskog blagdana možemo svakog dana razmišljati. Posebno se spominjemo najznačajnijih trenutaka susreta dviju žena u molitvi “Zdravo Marijo“, dok u radosnoj krunici zazivamo “Koga si Djevice Elizabeti u pohode nosila”, te dok Marijinim riječima zahvalno ponavljamo hvalospjev “Veliča“. Tako je današnji blagdan duboko ucijepljen u svagdašnjicu našeg života, dok i sami putujemo, ne prema Ain Karemu, kamo je putovala Marija k Elizabeti, nego prema nebeskom Jeruzalemu, vječnoj domovini u zajedništvo s Isusom Kristom, s onima koje smo danas spominjali kao stvarne sudionike današnjeg blagdana i svima svetima – istaknuto je u propovijedi domaćeg župnika.

Nakon svete mise, vjernici su tradicionalni obišli oltar Majke Božje Vinagorske, a tijekom poslijepodneva u Vatrogasnom je domu održano druženje vinagorskih kuburaša.

04srp./19

Stopama bl. Marije Propetog Isusa Petković

I ovog lipnja, treću godinu zaredom, župljani Marinaca i Vinagore, ali i poneki prijatelji naših župa, imali su prilike proći stopama velike žene Hrvata, bl. Marije Propetog Isusa Petković, posjetivši njezino rodno mjesto Blato, jedno od najstarijih naselja na otoku Korčuli.

Na cjelonoćno putovanje krenuli smo u četvrtak, 20. lipnja, u večernjim satima, da bismo idućeg jutra bili na svome odredištu, gdje su nas, srdačno kao i svake godine, dočekale sestre Družbe Kćeri milosrđa Trećeg samostanskog reda sv. Franje, koji je 4. listopada 1920. godine osnovala bl. Marija. Sestre žive karizmu milosrđa, pronoseći milosrđe Vječnog Oca u radu s djecom i mladima te odraslima kroz odgojno – obrazovni i župni apostolat, u radu sa starima i bolesnima, kroz apostolat zdravstva i starijih osoba, u misijama, u promicanju dostojanstva ljudske osobe i drugim službama u zajednici, pozorne na znakove vremena i potrebe Crkve.

Uz samostan, u Blatu se nalazi i Svetište bl. Marije Propetog Isusa Petković, gdje smo odmah po dolasku proslavili svetu misu te imali prilike promišljati o molitvama i zagovorima koje prinosimo Bogu ovim hodočašćem, koje je mnogo više od pukog turističkog razgledavanja, uživanja u suncu i moru i upoznavanja jednog od najljepših hrvatskih otoka. Bl. Mariji vjernici upućuju razne molitve, a nas je posebno obradovalo kada smo čuli da je za vrijeme našeg boravka na Korčuli jedna mlada žena, koja je sa suprugom prošle godine s nama hodočastila u Svetište bl. Marije, odvezena u rodilište, gdje će na svijet donijeti svoje dvoje dječice. Kakva li je to Božja milost, a ovakva su čuda nerijetko vezana upravo uz zagovore i molitve upućene bl. Mariji, koja je posebno brinula, a to čine i njezine sestre danas, za one najslabije i najnezaštićenije – djecu.

Samostan na Prižbi

Još je jedno mjesto, uz Blato, posebno obilježilo sveti Marijin život. Radi se o Prižbi, blaćanskoj uvali, kamo bi blažena Marija odlazila u izazovnim vremenima osnivanja Družbe, kako bi pronašla toliko potrebne trenutke mira i samoće, u zajedništvu s Gospodinom, koji bi joj uvijek davao novu snagu da se uhvati u koštac sa svim kušnjama i teškoćama života. Tamo se danas nalazi i samostan koji uglavnom služi za prihvat hodočasnika, pa je ondje, uz samostan u Blatu, bio smješten dio naših hodočasnika iz Vinagore i Marinaca. Na Prižbi je blaženica pisala i Ustanove Družbe, a na mjestu gdje je to činila, uz samu obalu, danas stoji križ, te je u samoj blizini podignuta i kapela.

Drugog dana posjetili smo gradić Vela Luku, a u samostanskoj kapeli na Prižbi proslavili smo svetu misu. Promišljali smo o životu svetih engleskih mučenika Johna Fishera i Thomasa Morea, čiji se spomendan slavi 22. lipnja. Uz pjesmu i druženje, proslavili smo i imendan s. Pauline, koja brine o samostanu na Prižbi.

U nedjelju smo sudjelovali na svetoj misi u župnoj crkvi Svih Svetih u Blatu, gdje nas je također već treću godinu zaredom srdačno primio tamošnji župnik, don Željko Kovačević, koji nam je govorio o svojoj župi i župnoj crkvi, u kojoj se čuva sarkofag s relikvijama sv. Vincence mučenice, koja je postala simbol Blata.

Bila nam je to prilika i da posjetimo muzej u sklopu Svetišta bl. Marije Propetog Isusa Petković, u kojem su izložene osobne stvari blaženice i fotografije koje svjedoče o povijesti Družbe Kćeri milosrđa. Posjetili smo i sobu bl. Marije, a onda se uputili na groblje, gdje se nalazi grobnica časnih sestara, među kojima su i sestre iz Vinagore.

Zadnji dan

Svetkovinu Rođenja sv. Ivana Krstitelja, u ponedjeljak, 24. lipnja, proslavili smo svetom misom u dvorištu samostanske kapele. S obzirom na činjenicu da nam je to bio posljednji cijeli dan koji smo proveli na Korčuli, naš je program bio nešto opušteniji, pa smo vrijeme proveli u ugodnom druženju, pjesmi i veselju, uz roštilj i kupanje na Prižbi.

Od Korčule smo se oprostili svetom misom u Svetištu, u utorak, 25. lipnja, no, nismo se pritom oprostili od naše blaženice, kojoj nastavljamo upućivati svoje molitve i zagovore i po povratku u našu svakodnevicu i tijekom godišnjih odmora, baš kao što i njezine sestre mole za nas u svim krajevima svijeta gdje danas djeluju, između ostaloga, i u našoj Župi Marinci.

21lip./19

Sakrament svete potvrde

Na svetkovinu Presvetog Trojstva, uz proštenje u našoj župi, sakrament svete potvrde primilo je dvanaestero naših krizmanika, koji im je podijelio mons. Mijo Gorski, pomoćni biskup zagrebački. On je u svojoj propovijedi progovorio o otajstvu Presvetog Trojstva, posebno se dotičući dara Duha Svetoga, kojeg primaju krizmanici. Istaknuo je kako čovjek od Boga prima dva prekrasna dara koja nije zaslužio – dar života i dar vjere.
Sakrament svete potvrde primili su: Danijela Bat, Martina Bat, Stela Družinec, Mihaela Lazar, Petra Mesiček, Nika Podhraški, Dorotea Vrbanc, Ivan Jazbec, Danijel Petecin, Marko Vnučec, Nikola Ljubić, Martin Bračun.