U nedjelju, 29. listopada, u našoj smo župi proslavili nedjelju zahvale za Božja dobročinstva. U koncelebraciji s vlč. Franjom Mezakom, župnikom iz Desinića, te domaćim župnim, svečano misno slavlje predvodio je preč. Matija Pavlaković, rektor Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu.

Na početku misnog slavlja, predvoditelj je izrazio veliku radost što je dionik ovog susreta te pozvao okupljene vjernike na promišljanje o Evanđelju, koje je progovaralo o dvije zapovijedi ljubavi. Posebno je istaknuo kako vjernici moraju moliti Gospodina za milost da u tom susretu s euharistijskim Isusom dopuste Božjoj ljubavi da ih dotakne, kako bi postali prijenosnici i širitelji ljubavi koja spašava čovjeka i sav svijet.

Aktualizirajući nedjeljna misna čitanja u povezanosti s nedjeljom zahvale za Božja dobročinstva, u svojoj homiliji, između ostaloga, preč Matija je rekao kako zapovijed ljubavi prema čovjeku konkretno ostvaruje ljubav prema Bogu.

– I Božje se prvenstvo čini vidljivim u priznavanju čovjekovog prvenstva. Sv. Augustin ovo tumači na sljedeći način: „Ljubav prema Bogu je prva po zapovijedanju, dok je ljubav prema čovjeku prva po izvršavanju.“ Danas u ovom Svetištu zahvaljujemo za plodove zemlje i hodočasničku godinu, netom završenu. Posvješćujemo si da po mnogim darovima koje mi primamo od Božjeg stvaranja i donosimo na oltar, kako smo svi obdareni. Temeljna jednakost povezuje snažno naše ljudsko biće, jer smo stvoreni na sliku Božju. Zemlja nam je zajednički povjerena da je izgrađujemo i štitimo. Plodovi i darovi zemlje su izraz božanske dobrote. Bogu darovatelju svih darova vrijedi naša hvala i slava! “Jer, tko tebi daje prednost? Što li imaš što nisi primio? A ako si zbilja primio, što se ponosiš kao da nisi primio?” (1 Kor 4,7). Zahvalnost je jedan sveopći životni stav koji nam daje da zamijetimo to lijepo i dobro u svijetu i u našem životu. Tko je stalno nezadovoljan i svemu i svakomu prigovara, otežava i sebi i drugome život. On otima samom sebi radost koja mu dnevno pripada. Kako je to s ispitima i patnjama, s teškoćama života? Pogled na Isusov križ i uskrsnuće pokazuje nam da posljednja riječ u Božjem stvaranju nije određena kroz negativno. Naš Gospodin i Otkupitelj baš je došao u ovaj svijet da bi nas otkupio od moći grijeha i darovao nam svako dobro u punini – ovdje na zemlji, na način onih darova za koje mi danas zahvaljujemo i jednom na neprolazan način u vječnom Božjem kraljevstvu, u nebu. Mi danas ne želimo zahvaliti samo za to što pred sobom vidimo – za plodove zemlje i ljudskog rada, nego također za mnoga dobra koja dnevno doživljavamo, koja nam iskazuju dobri ljudi i Bog. Zdravlje, tijelo i život, dobri prijatelji, obitelj, rođaci, zvanje, hrana, odjeća i stan, duhovna i kulturna dobra, blago vjere, sakramenti – to i još puno više uključeni su u našu hvalu, kada slavimo svetu misu, koja je označena kao “euharistija”, a što doslovno znači “zahvaljivanje”. Osobiti izraz zahvalnosti je molitva kod stola. Možda je možemo ponovno uvesti u našim obiteljima gdje je zaboravljena. I ne treba tu puno razmišljati, jer konačno svi mi, sve što imamo, primili smo od Gospodina, našega Stvoritelja – rekao je preč. Pavlaković.

Na kraj misnog slavlja, svjedočanstva o svom duhovnom pozivu iznijeli su sjemeništarci, Aron Čeke iz Đakovačko – osječke nadbiskupije te Antonio Ljevar iz Sisačke biskupije, obojica učenici trećega razreda, kao i č.s. Jelena Krilić iz Družbe Kćeri milosrđa, koja je ovog vikenda vodila dvodnevnu duhovnu obnovu za mlade u župama Marinci i Vinagora.

Preč. Pavlaković je na kraju zahvalio vinagorskom župniku na pozivu te mu udijelio prigodni dar te promidžbene materijale o Sjemeništu, istaknuvši želju

da ova euharistija potakne mlade vinagorskog kraja, po zagovoru Majke Božje Vinagorske, na još veću molitvu za sveta duhovna zvanja, kojih u ovom našem kraju nikad nije nedostajalo.