Za svaki zagorski kraj nađe se ljudi koji kažu da je taj i taj najljepši, no ovaj pregradski, gdje se zapadno od Pregrade uvrh brijega smjestila Vinagora moguće je ipak najljepši. Pogled odavle nezaboravan je. Utiskuju nam se u pamćenje plavetni lanci planina na horizontu, zeleni bregovi i zaseoci u bližem planu, a na strmim kosinama podno nas vinogradi, vinogradi s po kojom starom kleti. Upravo ovdje uvrh brda na koti 404 ostvaren je najambiciozniji pothvat ovoga kraja u doba baroka. Jednobrodnoj Crkvi sv. Marije od Pohoda prilazi se s dvije strane stubama. Uz poligonalno je svetište sakristija; uz lađu s obje strane su poligonalne pobočne kapele koje tvore tlocrt u obliku križa, a uz glavno pročelje toranj u gornjem dijelu oktogonalan, a pokriven kapom s otvorenom lanternom. Zbog malog prostora uvrh brijega oko crkve se tijesno priljubio cinktor s unutarnjim arkadama i s kapelama sv. Roka i sv. Florijana. One su u obliku cilindričnih kula, tako da čitav sklop djeluje kao utvrđenje. U cinktoru je jedan seljak svojevremeno naslikao niz scena s čudesima. Na krovovima su crkve križevi i znakovi od krasno kovanog željeza. Tik do crkvenog sklopa je jednokatna župna kurija, a uza zid cinktora vertikala jablana. U svetištu su slike iz g. 1768, koje dopunjuju kompoziciju glavnog oltara. Kameni pod je iz g. 1850, a grobnica Stephana Zagvozde iz g. 1826, te nadgrobna ploča iz g. 1846. Kamena škropionica ima motiv kriške. Crkveni je namještaj uglavnom iz doba baroka i klasicizma.