I ovog lipnja, treću godinu zaredom, župljani Marinaca i Vinagore, ali i poneki prijatelji naših župa, imali su prilike proći stopama velike žene Hrvata, bl. Marije Propetog Isusa Petković, posjetivši njezino rodno mjesto Blato, jedno od najstarijih naselja na otoku Korčuli.

Na cjelonoćno putovanje krenuli smo u četvrtak, 20. lipnja, u večernjim satima, da bismo idućeg jutra bili na svome odredištu, gdje su nas, srdačno kao i svake godine, dočekale sestre Družbe Kćeri milosrđa Trećeg samostanskog reda sv. Franje, koji je 4. listopada 1920. godine osnovala bl. Marija. Sestre žive karizmu milosrđa, pronoseći milosrđe Vječnog Oca u radu s djecom i mladima te odraslima kroz odgojno – obrazovni i župni apostolat, u radu sa starima i bolesnima, kroz apostolat zdravstva i starijih osoba, u misijama, u promicanju dostojanstva ljudske osobe i drugim službama u zajednici, pozorne na znakove vremena i potrebe Crkve.

Uz samostan, u Blatu se nalazi i Svetište bl. Marije Propetog Isusa Petković, gdje smo odmah po dolasku proslavili svetu misu te imali prilike promišljati o molitvama i zagovorima koje prinosimo Bogu ovim hodočašćem, koje je mnogo više od pukog turističkog razgledavanja, uživanja u suncu i moru i upoznavanja jednog od najljepših hrvatskih otoka. Bl. Mariji vjernici upućuju razne molitve, a nas je posebno obradovalo kada smo čuli da je za vrijeme našeg boravka na Korčuli jedna mlada žena, koja je sa suprugom prošle godine s nama hodočastila u Svetište bl. Marije, odvezena u rodilište, gdje će na svijet donijeti svoje dvoje dječice. Kakva li je to Božja milost, a ovakva su čuda nerijetko vezana upravo uz zagovore i molitve upućene bl. Mariji, koja je posebno brinula, a to čine i njezine sestre danas, za one najslabije i najnezaštićenije – djecu.

Samostan na Prižbi

Još je jedno mjesto, uz Blato, posebno obilježilo sveti Marijin život. Radi se o Prižbi, blaćanskoj uvali, kamo bi blažena Marija odlazila u izazovnim vremenima osnivanja Družbe, kako bi pronašla toliko potrebne trenutke mira i samoće, u zajedništvu s Gospodinom, koji bi joj uvijek davao novu snagu da se uhvati u koštac sa svim kušnjama i teškoćama života. Tamo se danas nalazi i samostan koji uglavnom služi za prihvat hodočasnika, pa je ondje, uz samostan u Blatu, bio smješten dio naših hodočasnika iz Vinagore i Marinaca. Na Prižbi je blaženica pisala i Ustanove Družbe, a na mjestu gdje je to činila, uz samu obalu, danas stoji križ, te je u samoj blizini podignuta i kapela.

Drugog dana posjetili smo gradić Vela Luku, a u samostanskoj kapeli na Prižbi proslavili smo svetu misu. Promišljali smo o životu svetih engleskih mučenika Johna Fishera i Thomasa Morea, čiji se spomendan slavi 22. lipnja. Uz pjesmu i druženje, proslavili smo i imendan s. Pauline, koja brine o samostanu na Prižbi.

U nedjelju smo sudjelovali na svetoj misi u župnoj crkvi Svih Svetih u Blatu, gdje nas je također već treću godinu zaredom srdačno primio tamošnji župnik, don Željko Kovačević, koji nam je govorio o svojoj župi i župnoj crkvi, u kojoj se čuva sarkofag s relikvijama sv. Vincence mučenice, koja je postala simbol Blata.

Bila nam je to prilika i da posjetimo muzej u sklopu Svetišta bl. Marije Propetog Isusa Petković, u kojem su izložene osobne stvari blaženice i fotografije koje svjedoče o povijesti Družbe Kćeri milosrđa. Posjetili smo i sobu bl. Marije, a onda se uputili na groblje, gdje se nalazi grobnica časnih sestara, među kojima su i sestre iz Vinagore.

Zadnji dan

Svetkovinu Rođenja sv. Ivana Krstitelja, u ponedjeljak, 24. lipnja, proslavili smo svetom misom u dvorištu samostanske kapele. S obzirom na činjenicu da nam je to bio posljednji cijeli dan koji smo proveli na Korčuli, naš je program bio nešto opušteniji, pa smo vrijeme proveli u ugodnom druženju, pjesmi i veselju, uz roštilj i kupanje na Prižbi.

Od Korčule smo se oprostili svetom misom u Svetištu, u utorak, 25. lipnja, no, nismo se pritom oprostili od naše blaženice, kojoj nastavljamo upućivati svoje molitve i zagovore i po povratku u našu svakodnevicu i tijekom godišnjih odmora, baš kao što i njezine sestre mole za nas u svim krajevima svijeta gdje danas djeluju, između ostaloga, i u našoj Župi Marinci.