Suncem okupan jesenski dan okupio je na vinagorskom bregu posljednje nedjelje u listopadu brojne župljane i hodočasnike, koji su u crkvi Majke Božje Vinagorske proslavili svetu misu zahvalnicu.

Od jutarnjih sati bregima su odjekivali gromoglasni pucnjevi članova Kuburaškog društva „Vinagorska kubura“ i gostujućih društava, a u cinktoru crkve zasvirala je Limena glazba Vinagora. Svečano misno slavlje predvodio je mons. Zvonimir Sekelj, kanonik Prvostolnog kaptola zagrebačkog, zajedno s desinićkim župnikom, vlč. Franjom Mezakom i domaćim župnikom.

Posvijestimo si danas ovdje, u ovoj zahvalnoj nedjelji, da smo došli ovdje ne iz običaja, već iz duboke vjere. I ova prekrasna priroda, i vaša crkva na bregu, gdje se sročuje jedna povijest, suprotstavljaju se onim ljudima koji su rekli „Nema ničega“, kao što smo slušali 45 godina – „Boga nema“, „popovi zaglupljuju ljude“, „Isus je mit“. Ali se u povijesti jedan predstavio kao put, istina i život, i na križu raširio ruke da bi rekao: „Gledaj koliko te volim i dajem ti perspektivu da nisi nitko i ništa, nego netko“. Ako „odrežemo“ dragoga Boga i ispustimo ga iz našeg života, onda nećemo biti niti zahvalni. Pogledajte povijest Svetog pisma, na početku ljudskog roda, ona ponuda: “Ako pojedeš s ovog drveta, umrijet ćeš“, ne zahvaća naše osjećaje, ali ona ponuda: “Pojedeš li s ovog drveta, bit ćeš kao Bog“, mnogo je primamljivija. A zapravo samo s Bogom u našem životu smo glavni, veliki i uspješni. Pogledajte našeg kardinala Stepinca. Popljuvan, ali nije klonuo. Njegov grob okuplja, a gdje su oni koji su se pravili važni i koji su lagali? Za mene je bitno vidjeti muževe i žene koji su već odavno u čovjeku prepoznali Krista. On je bio izvanredan. Posjedovao je strast za istinom, imao je pokretačku snagu, božansku silu… Jednom riječju, on je netko tko je ljude uzdizao sučelice budućnosti ljubavi, mira i pravde, koji im je davao želju da idu naprijed i snagu da izgrađuju tu budućnost. Sad više ne vidimo tog čovjeka, umro je, uskrsnuo je. Ja ga ne vidim, ali vidim njegovo djelovanje u muževima i ženama koji se dižu da izgrade ovaj novi svijet. U ovo nemirno vrijeme, on me zove na tisuću načina. Susrećem ljude koji traže ljubav, mir, pravdu, poštovanje, suradnju, slobodu. Sve ga više susrećem u ljudima koji hoće izaći iz svoje otuđujuće bijede, koji se u svom očajnom stanju još nadaju, koji uza svu nezahvalnost i mržnju, još uvijek ljube, koji usprkos razočaravajućem egoizmu, traže jedinstvo. Da, susrećem ga u svima koji zauzeto izgrađuju Kraljevstvo. Za mene je Krist sve to. To je zapravo njegova prisutnost i mi smo njegova slika i trebali bismo tu sličnost uprisutniti u svojem životu, za svoju perspektivu, za svoju kvalitetu u sadašnjosti, a konačnica je u našoj mirnoj savjesti, koja nam omogućuje onaj puni zagrljaj koji nas čeka u vječnosti – istaknuo je mons. Sekelj u svojoj propovijedi.

Po završetku svete mise, pjevajući marijanske pjesme, vjernici su po običaju obišli oltar Majke Božje Vinagorske, upućujući joj svoje molitve, zagovore i zahvale. Na terasi samostana održano je i druženje, uz piće i kolače koje su pripremili župljani.